Nordijska mitologija dio je germanske mitologije, ali je poznatija od mitologije ostalih germanskih naroda. Razlog tomu je činjenica da su narodi Skandinavije i Islanda pokršteni kasnije pa su, prema tome, duže njegovali svoja pretkršćanska vjerovanja. Zbog toga je nordijska mitologija daleko bogatija materijalom za proučavanje što je utjecalo da se danas u većini jezika termin nordijska mitologija koristi u širem smislu, za mitologiju svih germanskih naroda. U nastavku saznajte sve o temi nordijski bogovi. 

Najveći dio izvora nastao je na Islandu između 12. i 14. stoljećana staroislandskom ili staronordijskom jeziku, a koji je u to vrijeme bez većih poteškoća bio razumljiv i u Skandinaviji.

Nordijska se mitologija razvijala do otprilike 12. st. kada je kršćanstvo iskorjenjuje, ali se i posljednja 2–3 stoljeća njezinog razvoja odigravaju u sredini u kojoj postoji određeni kršćanski utjecaj. Važna je i činjenica da gotovo svi izvori potječu iz vremena nakon pokrštavanja i da su njihovi zapisivači kršćani koji zapisuju materijal i njima samima dalek, kako u vremenskom smislu, doslovce nekoliko stoljeća, tako i u percepciji i shvaćanju toga pogleda na svijet.

Nordijski bogovi:

Postoje dvije skupine bogova: Asi, bogovi rata i Vani, bogovi blagostanja, zdravlja i plodnosti. Oni su dugo međusobno ratovali, no kako niti jedni nisu mogli pobijediti, odlučili su sklopiti primirje te razmijeniti taoce. Asi su dobili Njorda i njegovu djecu, Freya i Freyju te Kvasira, najmudrijeg diva.

Vani su dobili Henira koji je trebao biti dobar vojskovođa i Mimira koji ga je u svemu podučavao i bez kojeg se Henir nije snalazio. Shvativši da su prevareni, Vani odrubljuju glavu Mimiru i šalju je Asima. Odin je sačuvao Mimirovu glavu konzervirajući je uz pomoć raznih trava i čarolija, a ona mu je govorila mnoge mudre stvari.

Ovo je bilo sve o temi nordijski bogovi.