Najstarija Biblija pronađena u Palestini potvrđuje da je Isus bio Božiji sluga, a ne Božiji sin te kaže kako Isus nije bio razapet.
Najstarija Biblija ne govori ništa novo osim što u svoje tekstove uključuje braću Isusovu što baš i nije u kršćanstvu prihvaćeno.
Ova se priča vješto skriva više od 2 000 godina vraćajući se na sam početak kršćanstva i njena autentičnost će prodrmati u sve što kršćani vjeruju. To je priča o ljudima koji su bili najbliži Isusu, ljudima koji su dijelili njegovu lozu, priča o Isusovoj braći.
Službena crkva je, navodno, otela dokumente o ovom otkriću i pokušala izbrisati cijelu priču. Kasnije se nije mogla vraćati na početak jer su vremenom stvorene dogme koje su postale temelj kršćanstva.
Pisma Isusove braće su bila izuzetno opasna i stotinama godina crkveni Oci su ih odbijali uključiti u Bibliju. Vijekovima se širila laž da Isusova braća ustvari i nisu Isusova braća, već nešto drugo.
U totalnoj suprotnosti sa spoznajom kakvo ima današnje kršćanstvo, pisma opisuju Isusa kao vođu i gazdu, ali ne kao svetog i uzvišenog. Braća su gledala Isusa kao na brata, na ljudsko biće blagoslovljeno od Boga.
Ono što je u ovim knjigama začuđujuće je da u njima nema riječi o Mariji Djevici po rođenju Isusa. Ona je bila Josipova žena koja je rodila šestoro djece, četiri sina i dvije kćeri. Nema ni priča o uskrsnuću, čak ni spomena Isusa kao Boga.
U ovom slučaju, dokaz da je Isus bio više vođa i gospodar nego Bog gospodar, nameće pitanje o tome kako je on bio čovjek, a ne uzvišeni sin Božji. Dakle, najstarija Biblija sadrži skroz drugačiji prikaz cijele kršćanske vjere.
