Zbog izrazite raznolikosti krških fenomena, bogate flore i faune te prirodnih ljepota područje sjevernog velebita proglašeno je nacionalnim parkom. Međutim, vrijednost i prirodna ljepota planine Velebit odavno su prepoznate i cijenjene. 1978. godine UNESCO je planinu Velebit uvrstio među svjetske rezervate biosfere. Tri godine kasnije, čitava planina Velebit postaje parkom prirode. O ljepotama Velebita u prilog ide činjenica kako su unutar njega čak dva nacionalna parka – na sjevernom dijelu je nacionalni park Sjeverni Velebit - najmlađi nacionalni park u Hrvatskoj, dok je na južnom dijelu nacionalni park Paklenica.
Najmlađi nacionalni park u Hrvatskoj obuhvaća i nekoliko otprije zaštićenih područja: strogi rezervat Hajdučki i Rožanski kukovi, šumski rezervat Borov vrh, botanički rezervat Zavižan-Balinovac-Velika kosa, Velebitski botanički vrt, jedna od najdubljih jama na svijetu Lukina jama te botanički rezervat Visibaba.
Nacionalnim parkom se protežu i brojne planinarske staze, od kojih je najpoznatija Premužićeva staza, dugačka 57 km.
Flora i fauna
Sjeverni Velebit je najmlađi nacionalni park u Hrvatskoj. Površina Parka iznosi 109 km2, a naseljen je brojnim biljnim i životinjskim vrstama, od kojih sve nisu još niti otkrivene. Zbog različitih klima i geografskog područja koje Velebit zauzima, flora i fauna su raznolike. Tako na Velebitu žive biljke iz kontinentalnog, planinskog i primorskog biljnog svijeta. Kao u većina hrvatskih nacionalnih parkova, i Sjeverni Velebit se ponosi brojnim endemskim vrstama. Dosad je otkriveno čak 79 endema, najpoznatija od njih je velebitska degenija, zatim slijede runolist, velebitski zvončić, hrvatska sibireja, kitajbelov jaglac, velebitski klinčić i brojni drugi.
Šumska staništa prekrivaju više od 80% površine Parka, poput šuma hrasta medunca, bijelog i crnog graba, bukova šuma, šuma bukve i gorkog javora, šuma crnog bora i bora krivulja, smrekova šuma, jelova šuma i brojne druge.
Što se životinjskog svijeta tiče, on je, kao i biljni, vrlo zanimljiv i raznolik. Dok su beskralježnjaci slabo istraženi, od kralježaka je dosad zabilježeno šest vrsta vodozemaca, šesnaest vrsta gmazova, stotinjak vrsta ptiva i četrvdesetak vrsta sisavaca. Mnoge od njih su strogo zaštićene. Sjeverni Velebit je također stanište velikih zvijeri – vuka, medvjeda i risa, čije je prisustvo na istom području znak velike očuvanosti ekosustava.
