Muškat bijeli vrlo je stara sorta koja potječe s područja istočnog Sredozemlja. Sorta je dosta homogena, razlike u tipovima odnose se na oblik grozda, rodnost i aromu koji su često povezani s ekološkim uvjetima.
Izboju je vršak raširen, srednje dlakav, svjetlo zelen sa crvenim rubovima. Vršni su listići otvoreni, malo dlakavi te zeleni sa brončanim refleksima. Listovi su srednje veličine, peterokuti, trodijelni, a često i skoro cijeli, s vrlo izraženim zupcima. Plojka je tanka, tamno zelena glatka i potpuno gola.
Grozd je srednje veličine, poluzbijen ili polurastresit, cilindrično-piramidalan i krilat. Bobica je također srednje veličine, okrugla, jantarno žute boje, lako se odvaja od peteljčice,a kožica dosta čvrsta s meso čvrsto i intenzivnim muškatnim okusom.
Muškat bijeli zahtjeva lagana propusna tla, podnosi dosta vapna, zahtjeva suhu i toplu klimu, dobar položaj, ekspoziciju i strujanje zraka.
Prikladan je za razne sisteme uzgoja i rezidbe, ali umjerene ekspanzije i umjerenog opterećenja rodnim pupovima. Uzgoj i rezidbu treba dobro prilagoditi uvjetima u kojima se uzgaja. U južnijim krajevima moguća je primjena pune mehanizacije, a na sjeveru su potrebni i zahvati rezidbe u zeleno radi potpunog dozrijevanja i čuvanja od napada botritisa.
Na jugu se proizvode općenito likerna muškatna vina, a na sjeveru pjenušava. Likerno vino je zlatno žute do jantarne boje, intenzivnog mirisa i arome, vrlo ekstraktno, bogato alkoholom i slatko. Pjenušava muškatna vina su poznatija, slamnato žute su boje sa zlatnim odsjajem, intenzivnog mirisa i arome umjereno ekstrakta i puna sa savršenim muziranjem, izvanredne finoće.
Muškat bijeli osjetljiv je na pepelnicu i na botritis.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
