Levantsko more je more koje graniči s Turskom na sjeveru, Sirijom, Libanona, Izraelom i pojasom Gaze na istoku, Egiptom i Libijom na jugu, i Egejskim morem na sjeverozapadu. Zapadna granica Levantskog mora ka otvorenom Mediteranu se definira kao linija spajanja od rta Ra al-Hilal u Libiji do otoka Gavdos, južno od grčkog otoka Krete. 

Sredozemno ili Mediteransko more, unutarnje more između Europe, Azije (Bliski istok) i Afrike; obuhvaća 2 510 000 km², ili 2,8% Atlantskoga oceana kojega je rubno more.  S Atlantikom ga povezuju Gibraltarska vrata, a s Crvenim morem Sueski kanal. Sastoji se od zapadnoga i istočnoga bazena. U zapadnome bazenu nalaze se Alboransko, Balearsko, Ligursko i Tirensko more, a u istočnome Jadransko more, Jonsko more, Egejsko more, Mramorno more, Crno more (s Azovskim morem) i Levantsko more.

Najveći otok u Levantskom moru je Cipar. Najveća dubina mora je 4.384 metara i nalazi se kod Plinija Trench, oko 80 km južno od Krete. Prostire se na površini od 320.000 km2.

Sjeverni dio Levantskog more između Cipra i Turske se naziva Cilicija. Također na sjeveru su velike uvale Iskenderskog zalijeva (sjeveroistok) i Antalijskog zalijeva (sjeverozapad).

Kada je završen Sueski kanal povezao je Levantsko more s Crvenim morem.

Crveno more, s obzirom na to da je veće od Levantskog, dovodi do toga da kanal služi kao plimni val koji vodu Crvenog mora preljeva u Levantsko more. Velika gorka jezera su hiperslana prirodna jezera i čine dio kanala, a upravo oni su blokirali migraciju vrsta Crvenog mora u Mediteran tijekom nekoliko desetljeća, ali kako se salinitet ovih jezera postepeno izjednačio sa salinitetom Crvenog mora, prepreka za migracije je uklonjena, i biljke i životinje iz Crvenog mora su počele da koloniziraju Levantsko more.

Ova migracija vrsta poznata je kao Lessepsian migracija, i vrlo je važna za ekologiju tog područja.