Sorte krušaka međusobno razlikujemo po boji, obliku, konzistenciji, te okusu, mirisu i aromi. Prilikom kupnje naš odabir ovisi od vanjskih karakteristika, odnosno izgleda ploda, a tek pri konzumaciji osjećamo konzistenciju, okus, miris i aromu.

Navesti ćemo neke sorte krušaka od kojih su pojedine i posebno stare sorte. Popis starih sorti krušaka : jagodnjača, ječmenka, tepka, petrovka, citronka, zimka, kaluđerka i kruška abata. Ovdje govorimo o kruškama jagodnjačama.

Nalazimo ih kao pojedinačna stabla ili pak u manjim zasadima, većinom u okolici Požege.  Smatra se da su nepoznatog porijekla, u naše krajeve su dospjele premještanjem stanovništva. Kruška jagodnjača prilagodila se našim uvjetima i stekla je neke nove osobine, dok su neke ipak ostale nepromijenjene. 

Po nekim istraživanjima neke stare sorte su čak i nastale u našim krajevima.

Kruška jagodnjača je poznata još i kao jagodarka i majska kruška. Dozrijeva krajem svibnja ili početkom lipnja, upravo za vrijeme berbe jagoda, pa je, pretpostavlja se, po tome i dobila ime. 

Stablo je bujno, a ima piramidalno razgranatu krunu. Dobrog je prinosa.  Kruška jagodnjača prepoznaje se po sitnim, i izrazito okruglastim plodovima. Teže u prosjeku oko 50g i imaju karakterističnu dugu peteljku. Ima glatku koru koja je sjajna i zelenkastožuta dok je meso bjeličasto, meko, sočno i slatko - pomalo kiselo.  Kruška jagodnjača prilično brzo sazre i postaje gnjila, plodovi relativno brzo nakon berbe propadaju te ju se ne može dobro čuvati.

Kruška jagodnjača se  u davna vremena uzgajala skoro na svakom imanju dok je danas uspjeh ako pronađemo poneko stablo. 

Čitaj, prati i komen tiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!