Korovi u vrtu predstavljaju problem, ali imaju i određenih prednosti. Da bismo vas bolje upoznali s ovim samoniklim biljkama, donosimo vam one vrste korova koje najčešće možete pronaći u vrtu.
Bijela loboda
Bijela loboda (lat. Chenopodium album) jedan je od najrasprostranijih korova na našem području. Može narasti i do dva metra visine, zbog čega ju je vrlo lako prepoznati. Nalazi se i na našem području, a najčešće se javlja u zemlji koja je posebno bogata dušikom. Predstavlja veliki problem na kultiviranim površinama, ali je i vrlo hranjiva. Naime, njezini mladi listovi i sjemenke su jestivi, a mogu se konzumirati sirovi ili kuhani.
Poljski slak
Poljski slak (lat. Convolvulus arvensis) jedan je od najčešćih korova u vrtu, a ujedno ga se vrlo teško riješiti. Prirodno je rasprostranjen u gotovo cijeloj Europi i Aziji, a u ostatku svijeta raširen je kao invazivna vrsta. Najbolje uspijeva na sunčanim i vlažnim zemljištima, a posebno smeta mladim biljkama oko kojih se privija te ih tako guši. Kao i većina drugih korova, i poljski slak jestiva je biljka.
Kopriva
Kopriva (lat. Urtica dioica) korov je koji vrlo često možete pronaći i u vlastitom vrtu. Ova samonikla biljka najbolje uspijeva na vlažnom i humusom bogatom tlu, najčešće na zapuštenim livadama, šumama i u gotovo svakom vrtu. Iako je u vrtu kao korov neželjen gost, važno je naglasiti da je kopriva zapravo vrlo zdrava biljka. Svi dijelovi koprive su bogati nutritivnim vrijednostima te su u potpunosti korisni.
Mišjakinja
Mišjakinja (lat. Stellaria media) u prosjeku naraste do 60 centimetara, a ovaj je korov također među najrasprostranjenijima u Europi. Zbog velike sposobnosti razmnožavanja teško ju je ukloniti nakon što dospije u vrt. Iako je vrlo česta, mišjakinja kao korov ne uzrokuje prevelike probleme. Mišjakinja je također jestiva biljka, a može se konzumirati sirova ili tek lagano prokuhana.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
