Romantizam je period dramatičnog razmišljanja i djelovanja, pa tako i sam romantizam u glazbi. Vrijeme kada je došlo do raznih kontradikcija :  između kapitalizma i socijalizma , slobode i ugnjetavanja , logike i emocija , znanosti i vjere. Romantizam u glazbi je rezultat vremena promjena u načinu razmišljanja u kreativnim umjetnostima.

Romantizam u glazbi nastao je kao odgovor je na racionalnost klasike i doveo do izražavanja snažnih i kontrastnih emocija.  Cilj romantizma, a posebno romantizma u glazbi je individualnost i postati drugačiji, jer je romantičarsko uvjerenje bilo da je glazba najsavršenija umjetnost jer najizravnije izražava osjećaje.

Glazbeni oblici prelijevaju se jedan u drugi. Forma nije precizna i jasna kao u klasici , često nestabilna , bez čvrstih kadenci . No, romantizam u glazbi je i dalje služio sofisticiranoj publici aristokratskih krugova, kao i klasični period. Skladatelji (Chopin, Liszt, Brahms, Schubert, Rossini, Donizetti, Bellini, Berlioz, Verdi, Čajkovski, Mussorgsky, Grieg, Dvorak, Smetana, Schumann, Mendelssohn) su bili i pijanisti i izvođači, kao Liszt i Chopin koji su često pisali virtuozne komade  izazivajući ushite publike.