Impresionizam se razvio se u Francuskoj, ispočetka u slikarstvu, poslije i u književnosti i glazbi.

Impresionizam u glazbi se nakon pojavljivanja u Francuskoj proširio Europom i trajao sve do sredine 20. stoljeća.  Skladateljima ovog perioda omiljene su kratke forme poput nokturna, arabeska i preludija, a često istražuju i rabe neuobičajene ljestvice, primjerice cjelostepenu ljestvicu. 

Claude Debussy i Maurice Ravel općenito se smatraju najznačajnijim skladateljima impresionizma.

Impresionizam u glazbi odlikuje se snažnim sugestijama i profinjenom atmosferom. Impresionizam u glazbi također izbjegava pretjeranu romantičarsku emocionalnost. 

Možda najznamenitije inovacije koje je impresionizam uveo u glazbu je uporaba velikih durskih septakorda i tercno nadograđivanje osnovnih akordskih struktura do peterozvuka i šesterozvuka (tj. nonakorda i undecimnoga akorda).

I Erika Satiea mnogi također svrstavaju među impresioniste, a kritičari njegov skladateljski stil smatraju pomalo neozbiljnim i osobito ekscentričnim i eksperimentalnim.