Biljka primorski pelin ima narodne nazive kao što su Vlasnati bušin i Cistas runjavi. Cvjeta od travnja do lipnja, cvjetovi su dvospolni, ružičasti, promjera 4-6 cm i građeni su na temelju broja pet.
Biljka primorski pelin je zimzeleni grm gustih
grana koji naraste do 1 metar uvis. Odgovaraju joj sunčana
staništa.
Kora mladih izdanaka je sivosmeđa, a starijih smeđa, uzdužno
ispucana i ljušti se.
Eliptični listovi s kratkim peteljkama, dugi su do 7 cm i široki
8-30 mm, obostrano s bjelkastim dlačicama. Nakon cvjetanja
stvara se plod tobolac, gusto obrastao dlakama s 40-150
crvenkastosmeđih sjemenki u svakom plodu.
Biljka primorski pelin rasprostranjena je po
Mediteranu i Bliskom istoku i rastu na otvorenim kamenjarima u
sastavu vegetacije grmovitih bušika koji prekrivaju velike
degradirane površine duž primorskog dijela Hrvatske. Godine 1999.
ovaj je lijepi bušin, primorski pelin bio proglašen
europskom biljkom godine.
Svi dijelovi biljke pri oštećenju izlučuju tamnu gumastu tvar
zvanu laudanum, najvjerojatnije je slavna ''mira'' iz Biblije
koja se skupljala iz listova nekih biljaka za vrućih dana tako da
ih se namjerno ozljeđivalo. Ta je tvar nekad služila u prevenciji
gljivičnih i bakterijskih bolesti jer je bogata je polifenolima,
a i danas se koristi u medicinskim kremama i tekućinama za
liječenje kožnih bolesti te u parfemima.
Istraživanja pokazuju da ekstrakti biljke primorski pelin imaju snažno protuvirusno djelovanje na uzročnike gripe, pa čak i onoga zloglasne ptičje gripe.
