Moderna i predstavnici moderne, nisu jedinstven pokret, a sam pojam moderna javio se 80-tih godina u njemačkoj književnosti.
Označavao je nastojanja mladih stvaralaca okrenutih protiv
pozitivizma u filozofiji i realizma u umjetnosti, a moderna je
različito obilježena u različitim zemljama.
Djela Franza Kafke zauzimaju posebno mjesto u tadašnjoj
književnosti. Njegova djela Proces iz 1914., Dvorac iz 1922. i
Preobražaj iz 1916. godine obilježila su njemačku
književnost.
Moderna je isticala slobodu umjetničkog stvaralaštva, subjektivni
izbor i supostojanje stilova, ali je istodobno težila što većemu
formalnom savršenstvu.
Predstavnici ove vrste moderne proze su
predvođeni sa imenom Andre Gide, pisacem francuske
književnosti.
U hrvatskoj književnosti, stilski raznoliko razdoblje, obuhvaća
obilježja impresionizma, secesije, simbolizma, realizma,
naturalizma i neoromantizma.
Moderna u hrvatskoj književnosti obuhvaća period od 1892. do
1916. godine. Mlada generacija hrvatskih pisaca,
predstavnici svoju borbu za novi nacionalnopolitički i
književno-estetski program započeše 1895. godine na Jelačićevom
trgu u Zagrebu javnim istupanjem protiv režima Kuena Hedervarija
i spaljivanjem mađarske zastave.
Glavni predstavnici moderne u hrvatskoj književnosti: Antun
Gustav Matoš, Vladimir Vidrić, Vladimir Nazor, Milan Begović,
Fran Galović, Janko Polić Kamov, Milutin Cihlar Nehajev, Dinko
Šimunović, Dragutin Domjanić, Mihovil Nikolić, Milan Vrbanić, Ivo
Vojnović, Josip Kosor, Milan Ogrizović, Stjepan Miletić i dr.
Početkom 90. god (1891.-1892.) objavljene su novele Janka
Leskovara "Misao" i Antuna G. Matoša "Moć Savjesti"
Predstavnici moderne u europskoj književnosti
su:
Charles Baudelaire – prethodnik – Cvjetovi zla (zbirka
pjesama)
Arthur Rimbaud, (simbolisti) Samoglasnici (pjesma)
Paul Verlaine (simbolisti)
Henrik Ibsen, Nora (drama)
Anton Pavlovič Čehov, Tri sestre (drama)
