Moderna i predstavnici moderne, nisu jedinstven pokret, a sam pojam moderna javio se 80-tih godina u njemačkoj književnosti.

Označavao je nastojanja mladih stvaralaca okrenutih protiv pozitivizma u filozofiji i realizma u umjetnosti, a moderna je različito obilježena u različitim zemljama. Djela Franza Kafke zauzimaju posebno mjesto u tadašnjoj književnosti. Njegova djela Proces iz 1914., Dvorac iz 1922. i Preobražaj iz 1916. godine obilježila su njemačku književnost. Moderna je isticala slobodu umjetničkog stvaralaštva, subjektivni izbor i supostojanje stilova, ali je istodobno težila što većemu formalnom savršenstvu. Predstavnici ove vrste moderne proze su predvođeni sa imenom Andre Gide, pisacem francuske književnosti.

U hrvatskoj književnosti, stilski raznoliko razdoblje, obuhvaća obilježja impresionizma, secesije, simbolizma, realizma, naturalizma i neoromantizma. Moderna u hrvatskoj književnosti obuhvaća period od 1892. do 1916. godine. Mlada generacija hrvatskih pisaca, predstavnici  svoju borbu za novi nacionalnopolitički i književno-estetski program započeše 1895. godine na Jelačićevom trgu u Zagrebu javnim istupanjem protiv režima Kuena Hedervarija i spaljivanjem mađarske zastave. Glavni predstavnici moderne u hrvatskoj književnosti: Antun Gustav Matoš, Vladimir Vidrić, Vladimir Nazor, Milan Begović, Fran Galović, Janko Polić Kamov, Milutin Cihlar Nehajev, Dinko Šimunović, Dragutin Domjanić, Mihovil Nikolić, Milan Vrbanić, Ivo Vojnović, Josip Kosor, Milan Ogrizović, Stjepan Miletić i dr.

Početkom 90. god (1891.-1892.) objavljene su novele Janka Leskovara "Misao" i Antuna G. Matoša "Moć Savjesti" Predstavnici moderne u europskoj književnosti su:  Charles Baudelaire – prethodnik – Cvjetovi zla (zbirka pjesama) Arthur Rimbaud, (simbolisti) Samoglasnici (pjesma) Paul Verlaine (simbolisti) Henrik Ibsen, Nora (drama) Anton Pavlovič Čehov, Tri sestre (drama)