Ratarstvo je grana biljne proizvodnje i disciplina koja se bavi proučavanjem kulturnih biljaka i njihovog uzgoja. Ratarske kulture koje su predmet ratarstva uzgajaju se na oranicama, livadama i pašnjacima. Značaj ratarstva je u tome što su proizvodi ratarstva osnova u prehrani ljudi i stoke i predstavljaju sirovinu za prehrambenu i laku industriju.
Kao znanstvena disciplina, ratarstvo se dijeli u dvije osnovne grane: opće i specijalno ratarstvo. Opće ratarstvo bavi se uređenjem zemljišta za visoku i rentabilnu proizvodnju, proučavanjem sustava biljne proizvodnje i obrade tla. Specijalno ratarstvo je disciplina koja obuhvaća proučavanje zemljopisne rasprostranjenosti i rajonizaciju ratarskih kultura, istražuje njihove botaničke, biološke i ekološke karakteristike.
Važnije ratarske kulture su pšenica, kukuruz, soja, suncokret, uljana repica i šećerna repa. Dosljedno provođenje tehnologije uzgoja svih kultura, kao rezultat velikih ulaganja, provođenjem najsuvremenije tehnologije i ljudskog rada postižu se izuzetno visoki i stabilni prinosi.
Pod krmno bilje spadaju: kukuruz za silažu, stočni kelj, stočni grašak, stočni sirak, djetelina, lucerna, djetelinsko-travna smjesa, travno-djetelinska smjesa, travne smjese, trave, grahorica, stočna repa, rotkva, koraba, krmna repica i lupina.
Glavne su ratarske kulture u Hrvatskoj pšenica, riža i kukuruz, a od ukupnih poljoprivrednih površina, na oranice i vrtove na kojima se uzgajaju ratarske kulture, otpada 1 460 000 ha.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
