Borilačke vještine čine sustav tradicija i vježbi čija je izvorna namjena bila priprema tijela i uma za borbu. U svojoj modernoj formi koristi se za održavanje tjelesne spremnosti, meditiranje te izgrađivanje osobe.
Mnoge kulture svijeta kroz povijest stvorile su svoje sisteme za prenašanje borilačkih vještina, no trenutno najpopularnije i najrašireniji sistemi borilačkih vještina su one koje potječu iz azijskih zemalja: Koreja, Japan, Kina, Tajland i Filipini.
Iako se borilačke vještine obično smatraju sustavom tjelesnih vježbi čiji borilački pokreti podsjećaju na borbu sa sjenama, poseban značaj im je u mističnoj ili duhovnoj dimenziji. Takve borilačke vještine vuku korijene iz budističkih učenja.
Neki primjeri azijskih borilačkih vještina su: aikido, jujutsu, karate, ninjutsu, kempo, kung fu, Tai Chi Chuan, kendo, taekwondo, arnis/eskrima/kali, džudo i kyokushin.
Sve azijske borilačke vještine vuku korijene iz davne Indije kada je to bila vještina koje je služila primarno kao način ujedinjenja uma i tijela odnosno buđenja i usklađenja unutrašnje energije svakog čovjeka.
Ta je pradavna vještina u svojoj osnovi meditacija u pokretu. Kroz povijest neke borilačke vještine su izbacile duhovni aspekt i počele su se prakticirati kao sport, pa se tako danas održavaju turniri iz Karatea, Tae Kwon Do-a itd.
