Divlja jabuka, lat. Malussylvestris (L.) Mill., živi od 80 do 100 godina. To je grm ili manje stablo koje može izrasti i do 10 metara u visinu, ali prosječno je visoka 3 do 4 metra. Divlja jabuka je Autohtona je vrsta u Europi, točnije po središnjoj Europi do zapadne Azije. 

Divlje jabuke imaju veliku potrebu za svjetlošću, a malu sposobnost konkuriranja te se najviše javljaju na mokrim rubovima šuma.  Daleki je predak svih današnjih kultivara. Možemo s ponosom reći da je divlja jabuka učinila da Hrvatska bude jedna od prvih europskih zemalja koja je uzgajala velike kultivirane nasade.  Divlje jabuke spadaju u medonosne vrste. Kisele i trpke pa se slabije jedu. Također je ptice rado koriste za gniježđenje. 

Divlje jabuke imaju velik simbolički značaj te se veže uz pojmove zdravlja i ljepote.

Od davnina je poznato da konzumacija divljih jabuka pomaže zaspati i učinkovitije kao pomoć kod izbacivanja oksalne kiseline u slučaju bubrežnog kamenca.  Svakako divlje jabuke imaju prednost nad kultiviranim jabukama jer im je kemijski sastav ujednačeniji.

Divlje jabuke sadrže željezo, jabučnu kiselinu, pektin, šećere, voćne kiseline, vitamine A, B1 i C, flavonoide i minerale: kalij, kalcij, fosfor, željezo i mangan, zatim gluten, škrob te niz drugih tvari. Plod se zbog kiselosti rijetko jede, ali se mogu konzumirati sušene, a dobre su i za izradu kompota i jabučnog octa.

Čitaj, prati i komen tiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!