Najčešće bolesti rajčice su plamenjača (lat. Phytophthora infestans), koncentrična pjegavost (lat. Alternaria solani) i siva plijesan (lat. Botrytis cinerea), a u nastavku čitajte kako se provodi zaštita rajčice od bolesti.

Plamenjača rajčice peronospora,fitoftora je gljiva koja napada list, stabljiku i plodove rajčice.

Simptome ćete prepoznati po tome što se na listu javljaju pjege nepravilna oblika koje su ispočetka svijetlosmeđe a kasnije potamne i nekrotiziraju, dok peteljke lista još ostaju zelene. U isto vrijeme na naličju lista može se formirati prljavo bijeli mašak, a na stabljici se pjege najčešće pojavljuju na mjestu spoja s lisnom peteljkom. Pjege su elipsastog oblika i zahvaćaju parenhim kore. Na plodovima rajčice se javljaju manje tamno obojene i ulegnute pjege, unutrašnjost ploda nije zahvaćene Izvor infekcija potječe od zaraženih biljaka krumpira. 

Zaštita rajčice od bolesti plamenjače provodi se pripravcima na bazi aktivnih tvari: iprovalikarb (0,3%) (karenca 14 ), cimoksanil + famoksadon (0,3%) (karenca 14 dana). Prilikom zaštite treba  utrošiti što više škropiva, odnosno kvalitetno zaštititi sve biljne organe.

Koncentrična pjegavost (crna pjegavost) prenosi se sjemenom na kojem može preživjeti do 18 mjeseci. Preživljava i na zaraženim biljnim ostacima pa se moraju uništiti.

Bolest se teško suzbija, a zaštita rajčice od bolesti koncentrična pjegavost provodi se fungicidima, pa je stoga je neophodno proizvesti zdravi rasad. Mora se tretirati sjeme, sijati u sterilni supstrat. Nakon nicanja rasad se prska svakog tjedna. Fungicidi na bazi aktivnih tvari: propin i metiram.

Siva plijesan karakteristična je za uzgoj u zaštićenim prostorima. Rajčica je osjetljivija u uvjetima povišene vlage zraka, niže temperature, slabe osvijetljenosti, povećanih količina dušika, kad se stvore ovi za razvoj gljive povoljni uvjeti ona ulazi u tkivo biljke kroz oštećena mjesta.  Zaštita rajčice od bolesti siva plijesan provodi se kontroliranjem i reguliranjem relativne vlage zraka, ali i tla u zaštićenim prostorima preventivna je mjera za suzbijanje ove bolesti. Ova gljiva napada i mlade biljčice u rasadniku pa je stoga bitno da se sjeme sije u sterilni supstrat.  Potrebno je i sterilizirati tlo zaštićenog prostora prije sadnje.

Gljivične bolesti su: bijela trulež (lat. Sclerotina sclerotiorum), rak stabljike (lat. Didimela lycoresici), plutavost korijena rajčice (lat. Pyrenocheta lycopersici) - karakteristična je za zaštićene prostore u kojim nema plodoreda, te se duži niz godina uzgaja samo rajčica,  trulež korijena (lat. Phytophthora nicotianae, lat. P. capsici, lat. P. cryptogea, lat. P. citricola), pjegavost lista (lat. Septoria lycopersici), pepelnica (lat. Leveillula taurica), venuće (lat. Verticillium dahliae, lat. V. albo -atrum i lat. Fusarium oxysporum f. sp. lycopersici).

Bakterijske bolesti su: bakterijska pjegavost (lat. Pseudomonas syringae pv. tomato ), krastavost ploda rajčice (lat. Xsantomonas campestris pv. vesicatoria), bakterijsko venuće.

Nadamo se da će vam ovih nekoliko savjeta o tome kako se provodi zaštita rajčice od bolesti biti od pomoći ako namjeravate krenuti s uzgojem rajčica.

Čitaj, prati i komen tiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!