Tradicija uzgajanja kineskog kupusa je stara najmanje 6000 godina. Kinezi su počeli prvi upotrebljavati ovo povrće za pripremu jela ugodnog i nježnog okusa.
U 14. stoljeću kineski kupus se proširio na sve dijelove Kine, a početkom 20 stoljeća – u Koreju i Japan, dok su ga u Europu donijeli misionari u 19. stoljeću. Isprva se koristilo originalno ime pe tsai, što znači bijelo povrće.
Danas je kineski kupus poznat u cijelome svijetu i dostupan je u skoro svakom supermarketu.
Kineski kupus ima tanak i žičast korijen, a
biljka je visoka 30 centimetara. U
Europi se najviše uzgaja kineski kupus koji ima
glavicu ovalnog oblika svijetlozelene
boje.
Kineski kupus dobro uspijeva na svim tlima na
kojima uspijevaju i druge
kupusnjače. Može se uzgajati i u kontinentalnom i mediteranskom
području, a najpovoljnija je sadnja u jesen tako da se obere
prije pojave jačih mrazeva. Kineski kupus se ne
smije saditi na isto mjesto najmanje tri godine. Dobro se
uklapa
u plodosmjenu nakon mladog krumpira, mahuna ili graška.
Kineski kupus se bere kada postigne potrebnu veličinu i kompaktnost glavice. Rano sađeni kineski kupus teži od 0,5 do 1 kilograma, a prinos sađen u jesen postigne masu od 1 do 2 kilograma. Kineski kupus može se skladištiti u hladnjači na temperaturi od 0 do 2 stupnja.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
