Kineski kupus - zdravlje i energija na tanjuru

Tradicija uzgajanja kineskog kupusa je stara najmanje 6000 godina. Kinezi su počeli prvi upotrebljavati ovo povrće za pripremu jela ugodnog i nježnog okusa.

U 14. stoljeću kineski kupus se proširio na sve dijelove Kine, a početkom 20 stoljeća – u Koreju i Japan, dok su ga u Europu donijeli misionari u 19. stoljeću. Isprva se koristilo originalno ime pe tsai, što znači bijelo povrće.

Danas je kineski kupus poznat u cijelome svijetu i dostupan je u skoro svakom supermarketu.

Kineski kupus ima tanak i žičast korijen, a biljka je visoka 30 centimetara. U Europi se najviše uzgaja kineski kupus koji ima glavicu ovalnog oblika svijetlozelene boje.

Kineski kupus dobro uspijeva na svim tlima na kojima uspijevaju i druge kupusnjače. Može se uzgajati i u kontinentalnom i mediteranskom području, a najpovoljnija je sadnja u jesen tako da se obere prije pojave jačih mrazeva. Kineski kupus se ne smije saditi na isto mjesto najmanje tri godine. Dobro se uklapa u plodosmjenu nakon mladog krumpira, mahuna ili graška.

Kineski kupus se bere kada postigne potrebnu veličinu i kompaktnost glavice. Rano sađeni kineski kupus teži od 0,5 do 1 kilograma, a prinos sađen u jesen postigne masu od 1 do 2 kilograma. Kineski kupus može se skladištiti u hladnjači na temperaturi od 0 do 2 stupnja.

Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!