Kim biljka (lat.Carum carvi l.), (eng.Caraway), ima veliku upotrebu u kulinarstvu ali koristi se i kao ljekovito bilje. Dio biljke koji se koristi je njezin plod, odnosno sjemenka i to osušena. Njezina ljekovitost seže u daleku prošlost. Plod ove biljke je sitan, duguljast, rebrast i blago srpasto savijen, a miris sjemenke je vrlo aromatičan.

Kim biljka raste kao korov po planinskim i nizinskim livadama. Sjeme je vrlo slično komoraču. Ime biljke potječe od grčkog naziva kyminon, a dolazi iz porodice štitarki (Apiaceae, Umbelliferae). Dvogodišnja je to biljka, razgranate stabljike koja može narasti i do 90 cm u visinu. Kim je jedna od najstarijih europskih začinskih biljaka.  Ostali nazivi za ovu začinsku i ljekovitu biljku su : divlji kim, kumen, kumin, kom, komin, kimin, pitomi kim, poljski kim, divlji kumin, karun, kimelj, kimin.

Podrijetlom je iz Sjeverne i Srednje Europe i Azije. Najviše se uzgaja u zemljama bivšeg SSSR i u Europi. Kim biljka pripada obitelji kišobranarki ili suncobranarki: Ombrelliferae (štitarke).  Vrijeme cvatnje kima je tijekom svibnja i lipnja, a vrijeme sazrijevanja sjemena je srpanj, kolovoz.

Ako se kim biljka koristi kao lijek, upotrebljava se samo biljka iz uzgoja.  Sjemenka ima blago gorak i aromatičan okus, čak je blago gorko žareći, ali vrlo aromatičan te sa sasvim laganom notom limuna u pozadini. Stoga se iz sjemenki kima izvlači eterično ulje. Ulje se koristi kod različitih tegoba probavnog sustava, prvenstveno protiv nadimanja i probavnih tegoba. Eterično ulje u oblozima djeluje antiseptički na kožu, a dobar je diuretik - stimulira funkciju bubrega. Eterično ulje kima djeluje protiv gljivica, poput kandide, jednako snažno kao nistatin. 

Od biljke kim može se pripraviti i odličan liker, s dodatkom šećera i drugih začina. U kulinarstvu se može koristiti u tortama i kolačima, dodati voću, iskoristiti za juhu, sir, kruh (posipa se po slanim pecivima).