Kapari biljka poznata je još iz antičkih vremena kada se koristila kao začin, ljekovita biljka, a mnogi su ju koristili i kao afrodizijak. Kapari biljka danas se koristi prvenstveno kao začin u jelima mediteranske kuhinje.

Kapari biljka kod nas raste na vrućim i zaklonjenim mjestima, i većinom je samonikla po zidinama, kamenju i hridima otoka srednjeg i južnog Jadrana.

Kapari biljka bere se u rano proljeće dok su izdanci još zatvoreni. Kao takva, kapari biljka je neukusna, pa ju je potrebno ostaviti jedan dan da odleži i zatim staviti u salamuru od morske sol sa uljem ili octom, kako bi razvila specifičnu pikantnu aromu.

Zemlje središnje Europe više konzumiraju kapari biljku u octenoj ili slanoj otopini, dok stanovnici zemalja u kojima se kapari biljka uzgaja, više vole kapare u ulju.

Kapari biljka ima dugu povijest upotrebe u medicinske svrhe. U razdoblju stare Grčke, ova biljka se koristila za ublažavanje reume i drugih upalnih procesa.

Danas se kapari biljka u prirodnoj medicini korisiti za liječenje proširenih vena i reduciranje kolesterola kod pretilih ljudi.