Gorska Hrvatska najvećim dijelom ima umjereno kontinentalnu klimu, a najviši dijelovi (iznad 1500 m) imaju planinsku klimu. Samo južni dio Like (oko gornje Zrmanje) ima submediteransku klimu. Najviše kiše padne u hladnom dijelu godine, a česti su snijeg i magla. Gorski kotar je najkišovitiji dio Hrvatske, a poseban problem predstavljaju tzv. kisele kiše. U nastavku saznajte kakva su tla u Gorskoj Hrvatskoj.
Tla u gorskoj Hrvatskoj:
Zbog nepovoljnih prirodno - geografskih obilježja Gorska Hrvatska je nepogodna za ratarstvo. Obradivih površina je malo, a uspijevaju samo kulture koje podnose oštrije uvjete (krumpir, kukuruz, kupus...).
Osim tradicionalnog stočarstva razvijeno je i šumarstvo, ali je prirodni vegetacijski pokrov, većinom bukovih i crnogoričnih šuma, jače sačuvan samo u Gorskom kotaru, dok je Potkapelska udolina potpuno obešumljena
To je relativno visoka krška regija građena pretežno od mezozojskih vapnenaca i izrazito odvojena od mediteranskog i peripanonskog područja. Najviša je na rubovima (Risnjak, Snježnik, Velebit, Plješevica, Mala i Velika Kapela), dok u većem dijelu unutrašnjosti, posebno u Lici, prevladavaju niže zavale u poljima u kršu međusobno odvojenim sredogorjem.
Ovakva su tla u Gorskoj Hrvatskoj.
