Razgovor onaj pravi, iskreni, nasušna je potreba čovjeka. Znate li da se to umijeće vođenja razgovora može naučiti i unaprijediti. Zato se mnogi pitaju, kako voditi razgovor.
Činjenica je da nema razgovora ako se dvoje ili više ljudi susreću kao stranci, odnosno ako nemaju ništa zajedničko. Ljudi moraju osjetiti potrebu za razgovorom, a nju će osjetiti jedino ako su i svjesni razlika među sobom, ali i sličnosti u osjećajima, vjerovanjima i ponašanju.
Uvijek moramo isticati i tražiti ono zajedničko do čega se u razgovoru došlo, kako bi se dobilo međusobno povjerenje i motiv za daljnji razgovor.
Ono što je zajedničko, naravno, ne mora biti i ono što je bitno, a ono što je bitno ne mora biti i zajedničko, ali svaki razgovor mora početi upravo od onoga što povezuje ljude.
Razgovorom se ljudi bolje upoznaju, dolaze do saznanja što onaj drugi misli, a to dovodi do poštivanja i načina da se razriješe problemi i stvore osnovi za normalan suživot.
Pogled na svijet koji na bilo koji način dijeli ljude, ne bi trebao biti njihova vodilja u mišljenju, vjerovanju, a naročito ne u njihovu ponašanju.
Dobar početak razgovora je i “složiti se da se ne slažemo”, zbog čega je razgovor uvijek potrebno nastaviti.
Kako voditi razgovor je umijeće postojanja i razvoja ljudskog društva.
