Stilovi glazbe konstitutivni su dio i estetike glazbe i kompozicijske tehnike, a povijest glazbe je povijest glazbenih stilova.

Riječ stil potekla je od naziva za pisaljku (stilus), a neko je vrijeme stil je označivao samo rukopis. Kasnije, stil je počeo obuhvaćati i sadržaj pisanja.  Danas se stil opisuje kao trag koji u iskazu, tekstu ili diskursu ostavljaju kulturni i civilizacijski kontekst, podneblje, književnopovijesno razdoblje, književni smjer, škola ili žanr, društveni stalež, spol, autorovo podrijetlo, karakter, sklonosti, namjere i dr. 

Stilovi glazbe očituju osebujne karakteristike prilikom uporabe forme, teksture, harmonije, melodije, ritma i ethosa.

Pojmu se stila tijekom povijesti pripisivalo različito značenje.  U glazbi, načinom oblikovanja izražaja i tipom zvukovne pojavnosti stvaraju se stilovi glazbe.

Stilovi glazbe uvjetovani povijesnim, društvenim i geografskim čimbenicima. 

Ako se uzmu u obzir karakteristični spojevi više glazbenih odrednica, koji se prepoznaju kao zasebni stilovi, stilovi glazbe mogu se artikulirati i prema funkcionalnosti. Tako imamo svjetovni i sakralni stil. Zatim po psihološkoj doživljajnosti, pa imamo npr. herojski, pastoralni, refleksivni stil.  Stilovi glazbe mogu se smjestiti i unutar iste stilske epohe (npr. klasicizma) s nekim zajedničkim glazbenim odrednicama.

Pojam stila i odgovarajući termin stilova glazbe pojavili su se početkom baroka u XVII. stoljeća, te se općenito smatra da se stilovi glazbe moraju poznavati jer je to ključ za veće razumijevanje, bolju procjenu i intenzivnije doživljavanje određenoga glazbenog djela.

Čitaj, prati i komen tiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!