Stilovi glazbe konstitutivni su dio i estetike glazbe i kompozicijske tehnike, a povijest glazbe je povijest glazbenih stilova.
Riječ stil potekla je od naziva za pisaljku (stilus), a neko je
vrijeme stil je označivao samo rukopis. Kasnije, stil je počeo
obuhvaćati i sadržaj pisanja.
Danas se stil opisuje kao trag koji u iskazu, tekstu ili diskursu
ostavljaju kulturni i civilizacijski kontekst, podneblje,
književnopovijesno razdoblje, književni smjer, škola ili žanr,
društveni stalež, spol, autorovo podrijetlo, karakter, sklonosti,
namjere i dr.
Stilovi glazbe očituju osebujne karakteristike prilikom uporabe forme, teksture, harmonije, melodije, ritma i ethosa.
Pojmu se stila tijekom povijesti pripisivalo različito
značenje.
U glazbi, načinom oblikovanja izražaja i tipom zvukovne
pojavnosti stvaraju se stilovi glazbe.
Stilovi glazbe uvjetovani povijesnim, društvenim i geografskim čimbenicima.
Ako se uzmu u obzir karakteristični spojevi više glazbenih
odrednica, koji se prepoznaju kao zasebni stilovi,
stilovi glazbe mogu se artikulirati i prema
funkcionalnosti.
Tako imamo svjetovni i sakralni stil.
Zatim po psihološkoj doživljajnosti, pa imamo npr. herojski,
pastoralni, refleksivni stil.
Stilovi glazbe mogu se smjestiti i unutar iste stilske
epohe (npr. klasicizma) s nekim zajedničkim glazbenim
odrednicama.
Pojam stila i odgovarajući termin stilova glazbe pojavili su se početkom baroka u XVII. stoljeća, te se općenito smatra da se stilovi glazbe moraju poznavati jer je to ključ za veće razumijevanje, bolju procjenu i intenzivnije doživljavanje određenoga glazbenog djela.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
