Zimski luk (zimski crvenac, proljetni luk, naduti luk, Velški luk, lat. Allium fistulosum), porijeklo vuče iz zapadne Kine i Japana gdje postoji i mnogo više tipova i brojnih kultivara. Kod nas se pretežito uzgaja u kućnim vrtovima i koristi se lažna stabljika i zeleno lišće kao mladi luk.
Zimski luk je višegodišnja biljka, a uzgaja se
kao trogodišnja i četverogodišnja kultura. Razmnožava se
vegetativno i generativno. Cvjetovi, plodovi i sjeme isti su kao
i kod luka. Otporniji je na hladnoću od crnog luka., ali isto
tako je otporniji i na bolesti.
Luk, a posebno onaj zimski o kojem ovdje i govorimo je jako
otporan prema niskim temperaturama. Vegetacija mu je jako kratka
i zato je dobrodošao u proljeće, upravo u vrijeme
nedostatka ostalog povrća.
Zimski luk se troši prvenstveno kao rani luk u proljeće, a mi ga popularno volimo zvati mladi luk. Lišće mu je posebno bogato C vitaminom, stoga ga je i dobro konzumirati upravo u vrijeme kada su njegovi listovi zeleni i dobri za jelo.
Nakon što zimski luk nikne na stabljici
započinje grananje i formiranje više lažnih stabljika s cjevastim
lišćem sličnim luku, ali se ne stvaraju lukovice.
Otporan je na niske temperature.
Vrijeme za sijanje zimskog luka je u kolovozu i rujnu, kada je idealno za uzgoj iz presadnica golog korijena ili iz kontejnera, a presađivanje se vrši sredinom listopada.
Zimski luk sadimo u redove razmaka 20 cm i 15 cm između biljaka. Takav se usjev može brati već u prvom polovicom travnja. Nakon svake berbe usjev se prihranjuje dušikom.
Dvogodišnji i trogodišnji nasadi mogu dati prinos 30 do 50 t/ha, a jednogodišnji i do 20 do 25 t/ha.
Zimski luk za prodaju se priprema tako da se očisti od starog lišća, gornje se lišće prikrati i slaže u vezice koje se obično pakiraju u kartonske kutije.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
