Ječam se sijao još u kameno doba i predstavljao je glavni obrok za energiju u pripremama za naporne borbe. Naziva se još i ričet, kaša i geršl.
Ječam obiluje ugljikohidratima, lako je probavljiv zahvaljujući vlaknima. Bogat je vitaminima A, B12, D i E te mineralima poput željeza, fosfora, magnezija, cinka, fluora i joda. Potiče probavu i smanjuje kolesterol.
Ječam ima nekoliko sorti, najpoznatiji su jari i ozimi.
Kod jarog ječma razlikujemo jari ječam dvoredni gdje se ističu sorte poput Dilja, Kalnika, Trojanca, Nehaja, Papuka, Viteza. Koristi se uglavnom kao stočna hrana, a određene sorte se koriste i za proizvodnju piva. U proizvodnji piva koristi se dvoredni ječam jer ima krupnija zrna od višerednog što rezultira većom količinom kvalitetnog slada. Uspoređujući ga s ozimim ječmom, jari ječam je osjetljiviji na sušu te ima kratku vegetaciju s intenzivnim rastom. Vegetacijsko razdoblje jarog ječma traje od 55 do 130 dana, ovisno o klimatskim uvjetima, agrotehnici, vremenu sjetve, kultivaru. Oranje se obavlja 2 do 3 tjedna prije sjetve. Jari ječam se sije krajem siječnja i u veljači.
Jari ječam može izdržati temperature do -8 stupnjeva Celzijusa. Može preživjeti i mraz. Treba ga gušće sijati. Klija na 1-2 stupnja Celzijusa. Razdoblje od klasanja do zriobe je od 22 do 50 dana.
