Kao stoljetno listopadno drvo hrast lužnjak naraste i do 40 metara visine, a stablo može doseći promjer do 3 m. Krošnja mu je široka, nepravilna i dobro razgranata.
Hrast doživi starost od nekoliko stotina godina, a neke vrste čak do tisuću.
Bez naročitog je mirisa, a okus mu je gorak i steže.
Kora mu je u mladosti glatka s laganim sivo-zelenkastim sjajem, a kasnije uzdužno ispuca. U starosti postaje debela (i do preko 10 cm), sivosmeđe boje i uzdužno ispucala.
Listovi su na dosta debelim, golim, poluokruglim, 2-10 mm dugim peteljkama.
Muški su cvjetovi u 2-5 cm dugim resama a ženski se javljaju pojedinačno ili u grupicama od 5.
Hrast lužnjak cvate u travnju i svibnju.
Plod hrasta je žir - oko 1,5-5 cm dugačak, s površinskim uzdužnim prugama, svijetlosmeđ ili žućkast. Sazrijeva u rujnu i listopadu.
Razmnožavanje može biti sjemenom (spolno razmnožavanje) i vegetativno (bespolno razmnožavanje).
Hrast lužnjak voli duboka, glinovita ili pjeskovita, plodna i pretežno vlažna zemljišta. Zastupljen je u čistim lužnjakovim šumama ili u mješovitim s grabom, poljskim jasenom i sl. Rasprostranjen je u cijeloj Europi.
Drvo hrasta je tvrdo i dobro se obrađuje. Koristi se za različite svrhe: kao građevinsko drvo i unutrašnjem uređenju,a ondje se izrađuju različite i vrlo kvalitetne i cijenjene bačve. Osim toga, ona je i jako dobro ogrjevno drvo.
Ranije se žir koristio za prehranu stoke.
U narodnom liječenju mladi hrastov list koristi se za liječenje tuberkuloze i za čišćenje krvi. Miješa se i s gospinom travom, koprivom, pelinom, stolisnikom itd. Hrastova kora je poznati narodni lijek za liječenje unutarnjih i vanjskih tegoba u obliku obloga ili za razna ispiranja.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
