Harfa je jedno od najstarijih i najraširenijih instrumenata. Postojala je još kod antičkih naroda, Starih Grka i Rimljana, u primitivnom obliku. Danas se koristi po cijelom svijetu, premda ne uživa popularnost kao neki drugi žičani instrumenti.
Harfa je najveći i najsloženiji instrument sa žicama. Građena je od okvira trokutastog izgleda unutar kojega su napete žice nejednakih dužina. Žice su vertikalno poredane po duljini, a njihova nejednakost omogućuje različite tonske visine. Također, žice harfe su različite boje kako bi se olakšalo sviranje na njoj. Harfa većinom ima 46 do 48 žica i raspon od šest i pol oktava. Na postolju se nalazi sedam pedala koje skraćuju ili produžavaju dužinu žica.
Harfa se svira prstima, osim malim prstom koji je uglavnom prekratak i preslab, a stopalima se koriste pedale. Zvuk harfe je bogat i plemenit, ali nedovoljne snage stoga najbolje dolazi do izražaja u solo izvedbama u orkestru ili kao pratnja nekom vokalu ili instrumentu.
