Gleditsia triacanthos znanstveno je ime ove impresivne listopadne biljke koje je porijeklom iz Sjeverne Amerike. Mnogi je smatraju invazivnom vrstom zbog čega nije na idealnom glasu. 

Gledičija drvo doslovice znači medeni bagrem, a našim područjima često ga nazivaju i trnovac. Karakteristično je po velikim mahunama čija je jezga nekada smatrana finim desertom. Mahune nisu otrovne, a gledičija drvo drugi naziv nosi upravo zbog iznimno slatkog okusa koje mahune imaju. 

Od ploda ovog drva nekada se radilo pivo, a Indijanci su poznavali ljekovita svojstva ovog zanemarenog drva još od davnina. Tako se danas koristi kao prirodni lijek za reumu i artritis, a još se proučavaju antikancerogena svojstva biljke. 

Drvo se prepoznaje po razgranatoj, bogatoj krošnji, a doseže visini od tridesetak metara. Poznata je po medonosnim svojstvima pa tako pčele mogu proizvesti i do 4 kilograma meda. Zahvaljujući visokoj kvaliteti drveta i otpornosti na trulež, gledičija drvo koristi se za izradu namještaja.