U drugoj polovini XIX vijeka počinju se otvarati nacionalne
škole, što podrazumijeva da se instrumentalnoj muzici pridaje sve
veći značaj. Zaslužna je za to prvenstveno francuska
opera.
Tom razvoju je najviše doprinijelo rad Cezara Franka i Kamija
Sen-Sansa, a kasnije Kloda Debisija. Usprkos tome opera se i
dalje njeguje, s tim što su se tada pisale lirske opere.
Carmen je francuska opera u trajanju od 2 sata i 45
minuta, a podijeljena je u četiri čina.
Ozbiljna opera razvila se u većini europskih zemalja. U
Francuskoj su u XVII. st. dominirali J.-B. Lully i njegov
libretist Ph. Quinault svojim »uglazbljenim tragedijama«
(tragédie en musique) Kadmo i Hermiona, Armida i dr. U XVIII. st.
vodeći je francuski skladatelj opera bio J.-Ph.
Rameau operama Hipolit i Aricija, Galantne Indije i dr.
Gostovanje Pergolesijeve Služavke gospodarice u Parizu sredinom
stoljeća dovelo je do velikih rasprava između pristaša komične i
ozbiljne opere. Iz toga proizišla francuska opera comique s
vremenom je promijenila sadržaj, a zadržao se samo oblik. Njezin
vrhunac, realistična opera Carmen G. Bizeta, jedno je od najvećih
djela cjelokupne svjetske operne literature.
Nasuprot operama uvezenim iz Italije, razvila se zasebna francuska tradicija, gdje se pjevalo na francuskom. Tako je nastala francuska opera, a zasnovao ju je jedan Talijan, Jean-Baptiste Lully, koji je osnovao francusku glazbenu akademiju i vladao francuskom operom od 1672. godine nadalje.
Lullyjeve uvertire, tečni i uredni recitativi, plesna intermeca,
divertismani i orkestralni pasaži između scena postavili su shemu
koju je promijenio tek Christoph Willibald Gluck gotovo sto
godina kasnije. Tekst je bio jednako važan kao i glazba:
komplicirane alegorije služile su za laskanje kralju, a završetak
je gotovo uvijek bio sretan.
Francuska opera je u Francuskoj zatim uključila
i baletne dijelove, kao i razrađenu scensku mašineriju.
Jean-Baptiste Lully je poznat po operi "Persée"
Francuska barokna opera, koju je razradio
Rameau, dobila je jednostavniji oblik zbog reforme koju je
sproveo Gluck (Alkestida i Orfej) krajem 1760-ih godina.
Francuska je opera bila pod utjecajem škole bel canto, koju su
zastupali Rossini i drugi Talijani.
