Epika je književni rod u koji pripadaju sva pripovjedna djela u stihu i prozi. Pojam je nastao od grčke riječi ephos, što znači riječ ili pjesnička pripovijest. Epika obuhvaća svu pripovjednu književnost u stihu i prozi. U nastavku saznajte sve o temi: epika obilježja. 

Građa: različiti sadržaji iz stvarnosti, ili izmišljeni, oko kojih se formira epski oblik

Događaji: kompozicija (uvod, zaplet, vrhunac, preokret, rasplet, kraj)

a) Invokacija – zazivanje muza, bogova za pomoć za nadahnuće

b) Kronološki slijed – obuhvaća pripovijedanje događaja od početka do kraja

c) Retrospekcija – vraćanje radnje u prošlost

d) In medias res – u središte stvari

e) Simultano – istovremeno pripovijedanje dva događaja

Likovi su fiktivne ili stvarne osobe koje sudjeluju u događajima o kojima pripovijeda epsko djelo; oni su nositelji zbivanja i ideja. Prema ulozi koju imaju u djelu govorimo o glavnim i sporednim likovima. Glavni likovi se katkada očituju i u naslovu djela.

Epske tehnike su: 

pripovijedanje – nizanje motiva prema načelu "što je dalje bilo". opisivanje – nizanje motiva prema zakonu asocijacije (podsjećanja), opisuje se izgled lika, prostor u kojem se odvija radnja, sporedni događaji, stvari, osobe. epski dijalog – služi za iskazivanje mišljenja i stavova likova. iznošenje misli – pojavljuje se u nekim epskim vrstama i razvija se postupno. 

Ovo su bile najvažnije karakteristike za temu: epika obilježja.