Dopplerov efekt je promjena frekvencije valova pri relativnom gibanju njihova izvora ili promatrača.
Dopplerov efekt se opaža kod svakoga valnoga gibanja kao povećanje, odnosno smanjenje frekvencije kada se izvor valova i promatrač međusobno približavaju, odnosno udaljavaju.
Primjenom Dopplerova efekta u astronomiji se mjeri radijalna brzina gibanja nebeskih objekata. U prometu se s pomoću Dopplerova efekta i radara može odrediti brzina kretanja vozila; u medicini, brzina protoka krvi
Kod zvučnih valova Dopplerov efekt opaža se kao povišenje ili sniženje tona: na primjer ton raznih vozila čini se viši za vrijeme približavanja a niži prilikom udaljavanja. Kod svjetlosnih valova spektralne linije pomaknute su prema ljubičastom dijelu spektra ako se izvor približava (plavi pomak), a prema crvenome (crveni pomak) ako se udaljava.
Dopplerov efekt otkrio je, kako mu i sam naziv
govori, Christian Doppler 1842.
Otkrio ga je na osnovu proučavanja promjene frekvencije
svjetlosti koju emitiraju zvijezde u dvojnom sustavu (dvije
zvijezde koje se okreću jedna oko druge).
Dopplerov efekt je pokusima naknadno potvrdio C. H. D.
Buys Ballot 1845. na Utrechtskoj željezničkoj postaji
tako što je uspoređivao zvuk trubača koji stoje na jednom mjestu
i trubača koji se gibaju.
Dopplerov efekt je promjena koja se može opaziti u barem dvije različite pojave. Prvi je primjer razlika u visini tona kod automobila (ili vlaka) koji se približava te onog koji se udaljava. To se opažanje temelji na različitim gustoćama zvučnih valova tijela koji se približava od onog koji se udaljava. Ako nam se automobil približava, fronte postaju gušće, te frekvencija zvuka kojeg čujemo raste. U obrnutom slučaju, fronte su rjeđe i frekvencija pada.
Drugi primjer je u opažanju svjetlosti svjetlećeg objekta koji se nekom brzinom približava ili se udaljava od promatrača.