Lirske pjesme su dobile naziv prema liri, glazbenom instrumentu. U staroj Grčkoj lirske pjesme su označavale pjesme pjevane uz pratnju lire, a naziv se zadržao jer se lirika shvaćala kao spoj govora, pjesme, plesa, glume i književnosti. 

U lirskim pjesmama se obično iskazuju osjećaji, misli i doživljaji. Lirske su pjesme obično kraća književna djeva pisana u stihovima ili prozi. Često izražavaju piščevo razmišljanje o osobnim i društvenim spoznajama.

Osim domoljubne tematike, postoji i ljubavna, pejzažna, socijalna, misaona i duhovno religiozna lirika. 

U domoljubnim lirskim pjesmama pisac izražava svoje osjećaje, ljubav i misli prema domovini. Najpoznatija hrvatska domoljubna lirska pjesma je ujedno i hrvatska himna, „Lijepa naša domovino“, autora Antuna Mihanovića. Pjesma govori o ljepotama hrvatske i hrvatskog naroda, a prožeta je osjećajem ponosa kojeg osjeća pisac. Pjesme Antuna Gustava Matoša su također prožete domoljubnom tematikom, npr. „Domovini iz tuđine“, „Notturno“, Jesenje veče“. U pjesmi Nikole Šopa „Hrvatska“ glavni motiv je također ljubav prema Hrvatskoj.

Osim Mihanovića, Matoša i Šopa, neki od najpoznatiji hrvatskih pisaca domoljubnih lirskih pjesama su: Antun Branko Šimić, Tin Ujević, Dobriša Cesarić, Josip Pupačić, Dragutin Ivanišević i brojni drugi.