Jedino nalazište ove edemske biljke je na otoku Pelješcu. Možemo ju naći na nadmorskoj visini od 350 metara na sjevernim obroncima. Ova otporna biljka je dugog vijeka i uspijeva u stjenovitim područjima baš kao velebitska degenija i biokovsko zvonce.
Dalmatinska iglica je poprilično ugrožena vrsta jer teško uspijeva na staništu koje njoj nije prirodno, a neoprezni berači nisu toga svjesni. Često je na meti berača jer je verlo dekorativnog izgleda, ali šanse da će uspjeti na nekom drugom mjestu, presađena – jako su male, gotovo nikakve.
Dalmatinska iglica je grmolikog izgleda sa zelenim listićima okruglog oblika, a plod joj je cvijet svijetle ružičaste boje. Cvate u periodu između lipnja i srpnja, a može dostići visinu od tek 15-ak centimetara.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil
