Brazilski jiu jitzu je borilačka vještina i borilački šport koji je usredotočen na grappling i osobito na borbu na tlu sa ciljem dobivanja dominantne pozicije te korištenjem zglobnih koštaca (engl. joint locks) i gušenja da se prisili protivnika na predaju.
Brazilski jiu jitzu se razvio iz modificirane verzije Juda prakticiran prije 2. svjetskog rata uključujući i neke tehnike iz klasičnog Jujutsua te sa fokusom na ne-wazu (podne tehnike). Promovira princip da manja, slabija osoba korištenjem ravnoteže i tehnike se može uspješno obraniti protiv većeg i jačeg napadača.
Brazilski jiu jitzu se može trenirati za samoobranu, športske grappling turnire (gi i ne-gi) i mješovite borilačke vještine (MBV, engl. MMA – Mixed Martial Arts). Sparing (popularno zvano «kotrljanje») sa protivnikom igra važnu ulogu u treniranju.
Vještina je započela sa Mitsuyom Maedom zvan Conde Coma, japanskim judašem i članom Kodokana. Jigoro Kano je poslao Maedu da širi Judo izvan Japana. Kasnije, Maeda je emigrirao u Brazil 1910-ih godina gdje je utjecajni poslovni čovjek Gastão Gracie pomogao da se useli. Zauzvrat za njegovu pomoć, Maeda je trenirao Gastãovog najstarijeg sina Carlosa Graciea Judo koji je sam kasnije trenirao svoju braću uključujući i Hélia Graciea.
