Bljušt biljka je zeljasta penjačica s gomoljasto zadebljanim korijenom koji u dužinu naraste do 30 centimetara te do 10 centimetara debljine. Bljušt je s vanjske strane tamnosmeđe boje, dok je na presjeku bijele boje s neugodnim mirisom i ljepljivim sokom.

Stabljika bljušt biljke je vijugava, tanka i duga do 3 metra, dok su listovi naizmjenično razmješteni na dugoj peteljci. Izgledom su jednostavni, goli i sjajni sa ušiljenim vrhom. Cvjetovi bljušt biljke su skupljeni u grozdaste cvatove, a cvatu u svibnju i lipnju. Bljušt biljka ima plodove koji su crvene, mesnate bobice promjera 1 centimetar, te se na biljci mogu pronaći i tokom cijele jeseni.

Bljušt biljka rasprostranjena je u većem dijelu Europe, zapadnoj i jugozapadnoj Aziji te sjeverozapadnoj  Africi. Na tim područjima raste na svježim, rahlim tlima, po sjenovitim, listopadnim šumama, u grmlju i šikarama, te na rubovima šuma. Kod bljušt biljke jestivi su mladi proljetni izdanci koji se spremaju poput šparoga, no s njima treba biti oprezan jer veće količine izazivaju probavne poremećaje.

Ostatak biljke, podanak i bobe su otrovni. Zbog veće količine šećera i pektina ugodnog su okusa, te često mogu zavarati. Upravo se to dogodilo francuskom filozofu Jean Jacquesu Rousseauu koji se vjerujući da bobe ne mogu biti škodljive, otrovao bobama bljušt biljke.

Korijen bljušt biljke koristi se za tegobe bolnih mišića, reume i išijasa, no i s njim treba biti oprezan jer nadražuje kožu i jako peče.

Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!