Biljke u pustinji morale su se prilagoditi životu u okolišu gdje kiša nekada ne pada i po nekoliko godina. Svojim su se karakteristikama prilagodile životu bez vode, a nazivaju se kserofiti.
Načini na koji su se prilagodile nedostatku vode su različiti. Neke biljke u obliku sjemenke čekaju kišu i do nekoliko godina zakopane u pustinjskome tlu te odmah zatim brzo proklijaju, rastu, procvjetaju i proizvedu sjemenke koje će čekati novu kišu. Druge su se pak odlučile sačuvati vodu.
Biljke u pustinji koje spremaju velike
količine vode u nekome od svojih organa nazivaju
se sukulenti ili mesnatice. Vodu je moguće
spremiti u stabljici, korijenu ili listovima pa je kod sukulenata
obično jedan ili više tih organa jako povećan.
Najpoznatiji sukulenti dolaze iz porodice
kaktusa.
Kad kažemo kaktus obično pomislimo na velike kaktuse u obliku svijećnjaka koji žive u nekoj od američkih pustinja, ali porodica kaktusa broji nekoliko tisuća vrsta koji žive u različitim staništima. Neki od njih žive na granama drveća tropskih kišnih šuma gdje kiša pada svaki dan i uopće ih ne bismo mogli nazvati sukulentima.
Biljke u pustinji, osim kaktusa, nalazimo u još mnogim drugim porodicama. Porodica tustikao buhvaća mnoge sukulente od kojih neki rastu i u našim krajevima na suhim mjestima ili na visokim planinama. Najpoznatiji od njih svakako su žednjaci i čuvarkuće.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
