Bijeli grab ili kako ga mnogi zovu bjelograbić dolazi iz roda brezovki, a znanstveni mu je naziv Carpinus orientalis.
Ovo jedinstveno drvo rašireno je po jugoistoku Europe, a većinom u zapadnoj Aziji do sjevera Irana. U Hrvatskoj nije toliko prepoznat, a pronalazimo ga u krškim područjima te u listopadnim šumama i šikarama. Bijeli grab najbolje uspijeva na nadomirskim visinama od oko tisuću metara što ga čini teškim za uzgoj u dvorištu. Biljka prepoznata još 1768. godine uspijeva na vrućim i suhim područjima, a raste i do petnaestak metara.
Korijen je razvijen i razgranata pa ima učinkovito štiti tlo od erozije. Jedna od primjena bijelog graba zato je pošumljavanje. Koru možemo prepoznati po karakterističnoj boji, kora graba, naime, je siva s primjerisma žute i ljubičaste, a tekstura je glatka. Krošnju čine jajoliki listovi s zubcima na rubovima, a cvjetovi su nakupljeni u resicama.
Bijeli grab rađa i plod odnosno oraščić koji je dugačak do 5 milimetara, a krasi drvo svojom svijetlosmećkastom bojom.
Drvo ove vrste graba koristi se zbog kvalitetnog drva za rezbarenje, izradu glazbala, u proizvodnji strojeva i alata te za destilaciju.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
