Bijeli božuri spadaju u rod biljaka iz porodice božurovki, a smatra se da rod sadrži do 40 vrsta. Listovi su duboko urezani, a cvjetovi su veliki i često mirisni te su osim bijele još i crvene ili žute boje.
Bijeli božuri obično rastu na području Azije, Južne Europe i Sjeverozapadne Amerike. Latinsko ime roda Paeonia potječe od Peona, boga medicine iz grčke mitologije. Razlikujemo dvije kategorije božura - drvenaste i zeljaste vrste: drvenastih ima oko 30, a zeljastih oko osam.
Kod nas se najčešće uzgajaju u formi grma koji dostiže visinu od 80 do 100 cm. Korijen božura prodire u tlo od 60 do 90 cm. Listovi su u obliku režnjeva. Cvjetovi mogu biti promjera od 12 do 17 cm s jednim redom latica, polupuni i puni koji izgledom podsjećaju na ruže.
Najbolje je božur razmnožiti dijeljenjem korijena. To se radi tijekom jeseni. Korijen se izvadi iz tla, opere i pažljivo nožem razdijeli. Pri tom procesu treba obratiti pažnju da svaki dio ima tri vegetacijska vrha. Samo ćemo tako osigurati da božur lijepo cvjeta. Ukoliko razdijeljeni dio ima samo jedan vegetacijski vrh, cvijetat će tek nakon nekoliko godina.
Bijeli božuri se mogu posaditi i tijekom proljeća. Tada se sade božuri iz saksija koje smo tijekom jeseni razdijelili. Nakon precvjetavanja se mogu uzeti reznice iz kojih ćemo dobiti nove biljke. Kod drvenastih sorti kalemljene se obavlja tijekom kolovoza. Ovakvi načini razmnožavanja osiguravaju daljnje uzgajanje idetičnog kultivara tj. sorte.