Bijela gorušica je jednogodišnja zeljasta biljka razgranate, uspravne stabljike koja naraste do 60 centimetara u visinu.

Korijen je vretenast, a iza sebe ostavlja razmrvljeno tlo. Listovi bijele gorušice su perasto razdijeljeni sa grubo nazubljenim rubovima.

Bijela gorušica ima žute cvjetove koji su sastavljeni od 4 latice skupljene u guste grozdaste cvatove, a cvatu od lipnja do kolovoza. Plod bijele gorušice su komuške koje su odmaknute od stabljike i sadrže 4 - 8 svijetložutih sjemenki.

Bijela gorušica je dobra medonosna biljka koju pčele posjećuju najviše ujutro. Bijela gorušica je porijeklom sa Sredozemlja, a prirodno raste na napuštenim mjestima i žitnim poljima, te se uzgaja kao kulturna biljka radi proizvodnje sjemena. Bijelu gorušicu se sije u tlo koje je prethodno nagnojeno, i niknut će već za tri, četiri dana, a ako se sije u proljeće, brzo će otići u cvat.

Otporna je na niske temperature, no voli tople i sunčane položaje. Kada sjemenke bijele gorušice sazriju komuške požute. Zrele sjemenke se očiste i čuvaju na suhom mjestu. Kod bijele gorušice koriste se sjemenke i mladi listovi.

Listovi su oštra okusa, a možemo ih jesti sirove ili kuhane, dok su sjemenke ljutkaste, a koriste se kao začin, dok samljevene u brašno služe za izradu senfa.

Ukoliko se sjemenke bijele gorušice klijaju kao klice možemo ih koristiti u salatama i sendvičima.