Barokni dvorci u Hrvatskoj su oduvijek bili domovi vladara, bogatih plemićkih obitelji i imućnih zemljoposjednika. Uglavnom su građeni izvan naselja: kao takvi bijahu sjedišta velikih posjeda s pripadajućim gospodarskim zgradama te raskošnim vrtovima i parkovima. Reprezentativna namjena svakog dvorca uvjetovala je i njegov vanjski izgled te unutarnji prostorni raspored, a naročito urešene i dimenzijama velike oblike – primjerice dekorativna pročelja, impozantna stubišta, svečano ukrašene dvorane s ogledalima i slično – dobivaju u razdoblju baroka.
Najveća vlastelinstva u Hrvatskoj bila su upravo u Slavoniji, gdje je na puno većem prostoru sadržan manji broj velikih posjeda. Jedino na prostoru Vojne krajine nema dvoraca jer tu nije ni bilo plemićkih posjeda. Nakon poraza Turaka kod Beča 1683. godine te nakon oslobođenja Slavonije i protjerivanja Turaka južnije od rijeke Save, krajem 17. i početkom 18. stoljeća započinje gradnja i nastaju barokni dvorci u Hrvatskoj. Slavonija je u to vrijeme postala veliko gradilište, ali ponajprije skromnih kurija i dvoraca.
Barokni dvorci u Hrvatskoj
Lovački dvorac princa Eugena Savojskog u Bilju pokraj Osijeka
Nakon pobjede nad Turcima, Eugen Savojski daje podignuti barokni dvorac u Bilju koji je najstariji dvorac u Slavoniji i Baranji i rijedak primjer dvorca s obrambenim jarkom. Njegovi oklopi podsjećaju na renesansni način obrane, odnosno na kasnosrednjovjekovne i renesansne nizinske burgove.
Dvorac Eltz u Vukovaru
Grofovi Eltz, koji se ubrajaju u njemačko praplemstvo, dolaze u posjed vukovarskog vlastelinstva 1736. godine. Gradnju dvorca započeo je vlasnik vukovarskog feuda grof Anzelmo Kazimir Eltz na mjestu stare kurije. U izvornom obliku izgrađen je između 1749. i 1751. godine kao jednostavni barokno-ranoklasicistički dvor.
Dvorac Turković u Kutjevu
Još u 13. stoljeću (1232. godine), cisterciti utemeljuju samostan na mjestu današnjeg dvorca. Nakon protjerivanja Turaka, kralj Leopold I. 1700. godine dodjeljuje posjed isusovcima koji tu grade svoj kompleks između 1721. i 1735. godine. Izgrađene su crkva, rezidencija i gospodarske zgrade. Isusovci se ukidaju 1773. godine i posjed izmjenjuje brojne vlasnike.
Dvorac Prandau-Normann u Valpovu
Današnji je dvorac u Valpovu nastao tijekom prve polovice 18. stoljeća pregradnjom i dogradnjom srednjovjekovne utvrde od koje su očuvani dijelovi vanjskih bedema, temelji i zidovi kasnogotičke kapele te okrugla obrambena kula, izgrađeni početkom 15. stoljeća. Utvrda je bila nizinski Wasserburg, okružen dubokim obrambenim opkopima ispunjenim vodom iz obližnje rijeke Karašice.
Dvorac Odescalchi u Iloku
Još u 15. stoljeću, Ilok je bio posjed u vlasništvu bana Nikole Iločkog. Njegov sin Lovro je posljednji predstavnik te obiteljske loze koja izumire dolaskom Turaka. Nakon oslobođenja, kralj Leopold I. daruje 30. srpnja 1697. godine rimskom knezu Liviju I. Odescalchiju grad Ilok.
Dvorac Esterházy u Dardi
U 18. stoljeću, točnije 1749. godine, kraljica Marija Terezija daruje vlastelinstvo sa sjedištem u Dardi obitelji Esterházy. Obitelj ima dvorac u posjedu jedno stoljeće, a 1842. godine ga prodaju obitelji Schaumburg-Lippe. Dvorac Esterházy ujedinjuje baroknu tlocrtnu koncepciju koja je karakteristična za vrijeme građenja, ali i pročelja posjeduju obilježja klasicizma. Pretpostavlja se da je izgrađen prije 1745. godine.
Dvorac Pejačević/Schaumburg-Lippe u Virovitici
Dolaskom Marije Terezije na vlast, virovitičko vlastelinstvo dolazi u posjed feudalca Marka Pejačevića, a preko njegovih potomaka, naslijedio ga je Antun Pejačević koji ga potkraj života daje rušiti i na mjestu srednjovjekovnog burga (Wasserburg) započinje graditi novi dvorac prema nacrtima bečkog arhitekta Rotha. Dvorac je dovršio njegov sin, koji se također zvao Antun, 1804. godine.
Dvorac Pejačević u Našicama
Još 1734. godine našički posjed kupuju grofovi Pejačević i drže ga sve do 1945. godine. Dvorac Pejačević građen je između 1811. i 1812. godine. Dvorac je bio pravokutnog tlocrta, s devet prozorskih otvora na južnom ulaznom pročelju. Središnji dio dvorca, u širini tri prozorske osi, bio je istaknut većim prozorima i altanom, nošenom s četiri masivna stupa s tri luka.
Dvorac Hilleprand von Prandau/Mailáth u Donjem Miholjcu
Dvorac u Donjem Miholjcu građen je u dva dijela koji čine jedinstvenu cjelinu. Stariji dvorac izgradila je 1818. godine udovica baruna Hilleprand von Prandaua. Kasnobarokni prizemni dvorac završava kružnom dekorativnom kulom na jugoistočnom uglu dvorca koja je od njega odmaknuta i s njime povezana terasom. Građen je u kasnobaroknom stilu.
