Michaela je rođena u Sierra Leoneu 1995. Roditelji su je nazvali Mabinty, ali nakon što su oboje umrli, ujak ju je poslao u sirotište. U jednom intervjuu se prisjetila svog života u sirotištu: "Dobili smo brojeve od 1 do 27. Onaj koji je nosio broj jedan je bio najdraže dijete u sirotištu, a onaj koji je nosio broj 27 je bio najmanje omiljen." Michaela je bila broj 27 jer pati od vitiliga. Zbog toga što je bila drugačija, u sirotištu su je zvali "đavoljim djetetom".

Djevojčica je utjehu pronašla u najbližoj prijateljici. Također se zvala Mabinty i bila je broj 26 u sirotištu. Obje su djevojčice voljele pjevati, glumiti i pričati jedna drugoj priče o tome kakav bi njihov život bio da su posvojene.

Žena po imenu Elaine DePrince, koja je živjela u New Jerseyju, sanjala je o posvojenju djeteta iz Afrike. Planirala je posvojiti Michaelinu prijateljicu Mabinty. Ali, prije nego što je krenula s posvajanjem, došlo je do zabune.

Posvojiteljica Elaine je ispričala: "Nazvali su me iz agencije za posvajanje. Rekli su: 'Koju Mabinty posvajate? Imamo ih dvije."

A onda je Elaine saznala da je drugu Mabinty odbacilo 12 obitelji zbog njezine kožne bolesti. Nakon ovog otkrića, nije dvojila ni trenutka te je donijela odluku posvojiti obje djevojčice. Elaine nikad nije zaboravila svoj prvi susret s Michaelom: "Stajala je ondje prekriženih ruku, jako ljutita", prisjetila se Elaine. "Mislila je da ću je i ja odbaciti."

Dok je bila u sirotištu, Michaela je bila duboko fascinirana slikom balerine koju je pronašla u novinama. Tada je počela sanjati o tome da postane profesionalna plesačica. Kada je stigla u dom svojih posvojitelja, pokazala je fotografiju svojoj mami Elaine i rekla joj da sanja da ima špic cipele, baš kao prava balerina. Michaelin život u SAD-u krenuo je novim, pozitivnim smjerom, no i dalje je spavala s upaljenim svjetlom.

Michaela je počela polaziti satove plesa i odlučila je da želi biti profesionalna balerina. Shvatila je da će biti izazova s ​​kojima će se morati suočiti. Točnije, bila je jako zabrinuta zbog svog vitiliga. Prije svog prvog nastupa zamolila je majku da joj kaže vidi li mrlje na njezinom tijelu s mjesta na kojem je sjedila u publici. Elaine se prisjetila: "Rekla sam: 'Ne, ne baš.' A ona je tada rekla: 'O, dobro. Sada mogu biti profesionalna balerina."

Sa 17 godina postala je najmlađa balerina koja je nastupila u 'Dance Theatre of Harlem' u New Yorku. Kasnije ju je angažirao Nizozemski nacionalni balet, a Amsterdam danas naziva svojim domom. "To nije bajka", rekla je. "Moraš naporno raditi. Puno je gubitaka, puno boli. Ali, ja volim nastupe."

Michaela je napisala autobiografsku knjigu o svom životu, a sada je Madonna izrazila želju da režira film o Michaeli te je priznala da je bila zaprepaštena kada je saznala za njezin put.

Dok je najavljivala svoje planove za film, Madonna je napisala: "Michaelino putovanje me duboko pogodilo kao umjetnicu i aktivisticu koja razumije nedaće. Imamo jedinstvenu priliku baciti novo svjetlo na Sierra Leone i dopustiti Michaeli da bude glas za svu djecu bez roditelja. Čast mi je oživjeti njezinu priču."