Tripofobija se definira kao iracionalan strah od organskih šupljina, točnije, strah od velikog broja rupa. Ova fobija se može pojaviti i prilikom pogleda na organizam koji na sebi ima velik broj šupljina. Svaki uzorak rupe ili šupljeg kod nekih ljudi može izazvati fobiju. Tripofobija kao pojam je nastao prije desetak godina kombiniranjem riječi trypa i phobos - rupa i fobija. I dalje nije definirana kao oboljenje pa se ne može naći u međunarodnoj klasifikaciji bolesti u Europi i Americi.
Tripofobija je više od straha od rupa
Fobije nastaju kao reakcije na strah te dolaze uz druge simptome. Nije neobično da su mnogim ljudima neke pojave s rupama ili organizmi ružni, ali to ne označava fobiju. Fobija je nemogućnost kontroliranja vlastitih emocija i ponašanja kada se naiđe na objekt koji izaziva strah. Tako se uz osjećaj odbojnosti i straha mogu pojaviti znojenje, panični napadaj, treskavica, čak i mučnina. Napadaji mogu biti jači ili slabiji.
Postoji nekoliko različitih okidača koji uzrokuju tripofobiju:
- uzorak šupljina koje nastaju na osušenom cvijeću od sjemenki
- šupljine koje se pojavljuju na zemlji
- šupljine i rupe na kamenju koje osoba svakodnevno vidi
- slike crva, isekata koji kopaju i stvaraju rupe
- fotografije rupa na cestama
- rupe na siru
- rupe na mednoj saći
- izgled ospica na koži
- rane na tijelu
Kod tripofobije i dalje ne postoji dovoljno dokaza koji bi objasnili zašto ona nastaje, no neki znanstvenici smatraju da se fobija od rupa može objasniti time što nas slike koje izazivaju strah podsjećaju na bolest. Kao i kod ostalih fobija, uzrok nastanka može biti neka uvjetovana situacija - na primjer da je osoba imala neku bolest, ili je vidjela kukca kako izlazi iz rupe i slično. S obzirom na to da i dalje nije klinički definirana fobija, ne može se znati postoji li genetska povezanost ili genetska predispozicija za pojavu ove fobije od rupa. Dosadašnja istraživanja su pokazala da od svih fobija na svijetu, ovu ima oko 10 posto svjetske populacije.
Postoje neka istraživanja o tripofobiji
Iako ih je malo, neka istraživanja su uspjela dokazati kako kod nekih pacijenata koji pate od tripofobije dolazi do adrenalinskog poticaja pri pogledu na fotografije s rupama. Također im se ubrzao rad srca i pojačala aktivnost u predjelu mozga koji je zaslužen za vid. Što ne daje mnogo informacija, osim da je pacijentima bilo zanimljivo ono što vide, negativno ili pozitivno. Jedno od poznatijih istraživanja izvedeno je 2013. godine od strane časopisa "Psychological science" u kojem se navodi kako postoje razlozi da se vjeruje da je tokom evolucije u naš mozak ugrađeno uvjerenje da zapravo gledamo u otrovne životinje kada vidimo neugodne fotografije s rupama.
Liječenje ide kroz razgovor
Bez obzira na to što nije klinički dokazana, tripofobija kod nekih ljudi zaista može stvarati velike probleme. Ako osoba smatra da joj strah od rupa ometa svakodnevan život i funkcioniranje, potrebno je da se obrati svom liječniku. Nakon toga će se otkriti o kojem problemu se radi, te uz vjerojatno savjetovanje sa psihologom, doći do rješenja problema i fobije.
