TAJNI ŽIVOT HRVATSKIH SEKTAŠA: / Ekspert koji mlade spašava s ruba smrti otkriva što se događa iza zatvorenih vrata

Da ponovimo gradivo: sektom ili sljedbom smatra se svaka religiozna skupina koja ima vlastiti i svojstveni pogled na svijet, što proizlazi iz naučavanja jedne od glavnih religija svijeta, ali nije s njome identičan. Budući da je u Hrvatskoj katoličanstvo nacionalna vjera, najveći su neprijatelj, logično, sotonističke sekte. One su ujedno i najopasnije jer, bez imalo pretjerivanja, siju smrt.

Mala cijena ljudskog života

Prošloga petka objasnili smo da u Hrvatskoj vlada prilično nemaran stav kada je u pitanju njihovo kažnjavanje, a s time u skladu ne postoji ni službeni naziv za takve zajednice. Nitko za sebe neće reći da je sektaš, već se rabe raznorazni alternativni nazivi za njihovo djelovanje.

U HRVATSKOJ DJELUJE SVE VIŠE OPASNIH SEKTI: /

'Pod drugim nazivom agresivno se nameću bolesnima i slabima, a iza svega se krije unosan biznis'

U HRVATSKOJ DJELUJE SVE VIŠE OPASNIH SEKTI: /

'Pod drugim nazivom agresivno se nameću bolesnima i slabima, a iza svega se krije unosan biznis'

Koliko god sektaško ponašanje bilo opasno (na ovaj ili onaj način), sve je dobro dok je glava na vratu. Međutim, sotonističke sekte odlaze toliko daleko da je glavni ulog njihovih članova - vlastiti život. Malo tko zna kako funkcioniraju i koja je njihova osnovna zadaća jer je njihovo djelovanje obavijeno velikom dozom mistike. Uvjereni da jedino s istomišljenicima imaju o čemu razgovarati, članovi se odriču obitelji i prijatelja te se posvećuju svom novom, izoliranom životu.

Čovjek koji mlade spašava s ruba smrti

Upravo o tim, najozloglašenijim skupinama čija imena tjeraju strah u kosti, razgovarali smo s diplomiranim defektologom - socijalnim pedagogom i psihoterapeutom Nebojšom Buđanovcem, koji već dugi niz godina radi s bivšim sektašima i upoznat je sa svime što se krije "iza zatvorenih vrata". Ovaj ugledan stručnjak dao je intervju za Net.hr i otkrio stvari koje vas, vjerujte, neće ostaviti ravnodušnima.

NET.HR: Koja je okosnica sotonističkih sekti? Vrti li se sve oko štovanja Sotone ili tu ima još nešto?

BUĐANOVAC: Povijest sotonizma seže u daleku prošlost. Neki štovanje tamnih sila povezuju s kultom boga Setha u starom Egiptu, a neki, pak, s babilonskim bogovima kojima su prinošene ljudske žrtve. Bilo kako bilo, Sotona u liku kakvom ga znamo javlja se s pojavom kršćanstva, gdje je prikazan kroz lik Lucifera, palog anđela. U prvim godinama kršćanstva pojavila se sektra crnih gnostika, koju je predvodio Karpokrates, a koja je zagovarala filozofiju da je ljudskom biću potrebno prekršiti sve Božje zakone i zapovijedi kako bi njegova duša bila oslobođena ovoga svijeta.

Nakon toga, tijekom srednjega vijeka, pojam Sotone sve se više vezuje uz vještice i vještičarenje, što Crkva iskorištava kako bi putem inkvizicije ostvarila veću moć nad pukom te kako bi se riješila nepodobnih pojedinaca. Desetine tisuća žena glavom su platile ovakvu politiku, kao i tisuće muškaraca koji nisu bili po volji crkvenim velikodostojnicima. Tijekom novoga vijeka javljaju se prva svjedočanstva o postojanju pravih sotonističkih sekti, tj. ljudi koji putem magijskih praksi i prinošenja žrtava Sotoni žele ostvariti neku dobit ili steći moć.

U novo vrijeme, uz pojam sotonizma vezuju se imena Aleistera Crowleya, koji je sam sebe deklarirao Velikom zvijeri, te Gurđijeva, mistika i gurua tzv. “Četvrtog puta” (iako ovaj posljednji nije bio deklarirani sotonist), kao i Antona Szandora LaVeya, koji je osnovao prvu pravu sotonističku ckrvu u SAD-u. Danas postoje svjetski poznate sotonističke sekte kao što je Hram Setha, Luciferijanska crkva ili Sotonistička crkva, koje imaju članove diljem svijeta, pa i kod nas u Hrvatskoj.

Načela tih sekti ne bih htio popularizirati, ali valja istaknuti da nisu sve jednako opasne i jednako destruktivne. Neke od njih čak se aktivno bave zaštitom okoliša. Međutim, u onim destruktivnijim sektama postoji stroga hijerarhija, a članstvo se uglavnom sastoji od osoba koje istinski vjeruju u Sotonu te od onih koje se služe sredstvima sekte kako bi ostvarile svoje ciljeve.

NET.HR: Gdje se sektaši okupljaju i kako izgledaju sotonistički rituali?

BUĐANOVAC: U Hrvatskoj, sotonističke sekte okupljališta imaju na zabačenim, ruševnim mjestima na kojima nema mnogo prolaznika, ili pak u privatnim kućama i stanovima članova. Rituali se razlikuju od sekte do sekte, ali uglavnom je riječ o magijskim ritualima zazivanja demonskih sila u svrhe ostvarivanja određenih ciljeva.

NET.HR: Ima li svjedočanstava o nadnaravnim pojavama ili ukazanjima tijekom rituala?

BUĐANOVAC: Neki bivši članovi sekti imali su iskustvo opsjednuća, nakon kojega je bio potreban dugotrajni egzorcizam. Pored toga, neki članovi svjedočili su o raznoraznim pojavama, međutim veliki dio toga moguće je pripisati djelovanju halucinogenih droga, koje se također vezuju uz djelovanje sotonističkih sekti.

NET.HR: Na koje sve načine sekte vrbuju mlade da im se priključe?

BUĐANOVAC: Načini vrbovanja su brojni – od tečajeva, obećavanja lake zarade, obećavanja prosvjetljenja i rješavanja životnih problema, pa do prijetnji i ucjena.

NET.HR: Koji su idealni kandidati i kako dolaze do njih?

Idealni kandidati su mladi, razočarani ljudi, ili starije osobe koje žive same. Ono što čovjeka čini idealnim kandidatom za sekte su sljedeće karakteristike:

• relativna izoliranost od obitelji i zajednice, ili barem osjećaj izoliranosti
• manjak sposobnosti kritičkog razmišljanja ili sklonost teorijama zavjere
• želja za isticanjem, za posebnošću
• nisko samopouzdanje i osjećaj vlastite vrijednosti
• želja za pripadanjem, osjećaj usamljenosti

Sektaši brzo i lako prepoznaju ovakve osobe i počnu im se približavati na razini prijateljstva, ili preko raznih tečajeva, na kojima ih onda privuku raznim obećanjima.

NET.HR: Je li moguć izlazak iz sekte?

BUĐANOVAC: Osoba se može izvući iz sekte, ali najčešće je riječ o dugotrajnom i bolnom procesu, koji ovisi o tome koliko je čovjek zapravo duboko i koliko ima učinkovitu pomoć sa strane. Ono što je vrlo važno kod rada s ljudima koji su u sekti jest to da članovi obitelji i prijatelji ne dozvole da sekta odvoji njihovog bližnjeg od njih. Dakle, treba izbjegavati otvoreno kritizirati sektu ili gurua, jer sektaši su spremni na to i dobro pripreme svoje članove na sve moguće kritike i načine odgovora.

Sekte se temelje na dogmi i nekritičkom prihvaćanju određenih činjenica, tako da sektaši od početka pripremaju svoje članove na to da će ih šira zajednica kritizirati i odbacivati, ali u njihovu sustavu vrijednosti to je, naravno, prikazano kao potvrda da idu pravim putem i da su u pravu. Dakle, ako člana svoje obitelji počnete aktivno odgovarati od sekte i gurua kojeg slijedi, veća je šansa da će vas odbaciti, a ne da ćete ga preobratiti.

Važno je ostati uz osobu i omogućiti joj da se sama uvjeri u određene laži i manipulacije, naravno, pod uvjetom da za sve to ne plati previsoku cijenu. Ako je riječ o opasnoj sekti, onda je ipak potrebno djelovati brzo i uključiti institucije i stručnjake. Određeni broj pripadnika sekte će sami potražiti pomoć, ali to se događa onda kad se duboko razočaraju u gurua.

NET.HR: Koje "vrijednosti" propovijedaju vođe sekte?

BUĐANOVAC: Vođe sekte se razlikuju međusobno, a njihovo ponašanje ovisi o sekti kojoj pripadaju. Neke sekte, naravno, imaju vrhovnog učitelja čije se učenje mora slijediti na globalnoj razini pa ti vođe ponavljaju ta učenja, a neke sekte su manje i lokalne, pa vođe sekte propovijedaju svoje učenje.

NET.HR: Kako se postaje vođa sekte?

BUĐANOVAC: Da bi osoba postala vođa sekte, mora imati, prije svega, nekoliko karakteristika:

• apsolutno vjerovanje u vlastitu odabranost i/ili nepogrešivost
• karizmatičnost i vrlo jak verbalni faktor, te sposobnost manipulacije
• sklonost izmišljanju "priča" o sebi koje potvrđuju da je upravo on/ona izabran da bude veliki učitelj/učiteljica
• sklonost iskorištavanju drugih
• vjerovanje da su drugi ovdje da ispunjavaju naše potrebe
• određena povezanost sa strukturama vlasti ili moći, koje podržavaju vođu sekte i njegovo učenje

Kao što vidimo, ovo su osobine koje "krase" ljude s poremećajima osobnosti kao što su narcizam, histrionstvo i psihopatija. Općenito govoreći, gotovo da ne postoji vođa sekte/guru koji je normalna, stabilna osoba, već se u svakom slučaju radi o ljudima s poremećajem osobnosti.

NET.HR: Može li se u sekti "napredovati" i kako?

BUĐANOVAC: Neke sotonističke sekte imaju sustav napredovanja utemeljen na kršenju Božjih zakona, dakle što viši zakon pojedini član prekrši na ritualni način, viši stupanj dobiva u hijerarhiji. Neke druge sekte imaju sustav osmišljen tako da adept – vođa sekte – odlučuje o tome kada pojedini član zaslužuje viši stupanj.

NET.HR: Kakva su Vaša iskustva s bivšim sektašima?

BUĐANOVAC: Ja sam imao prilike raditi s više bivših sektaša, ali gotovo uvijek se radilo o ljudima koji su već svojevoljno odlučili napustiti sektu, tako da su trebali moralnu, psihološku i pravnu podršku u tome. Vrlo rijetko sam imao prilike raditi sa sektašima koji su još uvijek duboko ogrezli u sektu, osobito onim punoljetnima, jer takvi ljudi imaju pravo odlučivati sami o svojem životu i teško je pronaći pravne osnove po kojima bismo mogli i smjeli djelovati u smjeru njihova napuštanja sekte.

NET.HR: Koje su najpoznatije sotonističke sekte u Hrvatskoj?

BUĐANOVAC: Najopasnija je zasigurno Crna ruža, a poznate su i Mysterium Aloim, Crna zora, O.T.O.

NET.HR: Koliko je kod nas zabilježeno slučajeva (samo)ubojstava djece i mladih povezanih sa sektama?

BUĐANOVAC: Prema službenih podacima, vrlo mali broj, s obzirom na to da službene istrage vrlo rijetko otkriju prave uzroke suicida mladih, osobito ako se dogode u nerazjašnjenim okolnostima. No, nakon razgovora s većim brojem roditelja djece koja su počinila ili pokušala suicide te s njihovim prijateljima i rođacima, mogu sa sigurnošću tvrditi da su sekte imale izravne veze s više desetina samoubojstava djece i mladih u posljednjih 30 godina.

NET.HR: Što se u Hrvatskoj mora promijeniti da bi se sektama stalo na kraj?

BUĐANOVAC: Puno toga, počevši od generalnog stava javnosti. U javnosti još uvijek prevladavaju neznanje, strah i predrasude, ne samo u vezi sekti, nego i u vezi stručnjaka koji se bave sektama. Sekte, osobito sotonističke, još su uvijek tabu tema, a rasprave o tome svode se ili na vulgarno trolanje ili na mistifikaciju ili, pak, na zastrašivanje s vjerske strane. Nedostaje stručni i znanstveni diskurs koji bi ovomu fenomenu pristupio na objektivan način te razradio tehnike i programe suzbijanja, kao što postoje tehnike i programi suzbijanja drugih sociopatoloških pojava.

Nadalje, nedostaju stručnjaci koji će se specijalizirati za ovu tematiku. Država bi trebala osigurati instituciju koja će se baviti prevencijom i suzbijanjem utjecaja opasnih sekti. Primjerice, Republika Srbija u sklopu Ministarstva unutarnjih poslova ima poseban odjel za borbu protiv sekti. Isto tako, zapadnoeuropske zemlje sudjeluju u organizaciji zvanoj FECRIS, koja se bavi identifikacijom i prevencijom opasnih sekti.