Young-adult fiction je dosta zanimljiv žanr kad su u pitanju novije knjige. Iskreno pojma nemam kako je točan prijevod žanra, ali radi se o knjigama poput 'Sve moje rane' koje preskočite u knjižarama jer mislite da su previše teen, a na kraju sjedite na kauču i psujete na život zašto je tako okrutan i vratite se u mentalni svijet 17-godišnjakinje koja nije nužno imala slične probleme, ali se bondate.
Čitava priča razvija se iz autodestrukcije
Jedna od takvih cura je i Charlie Davis u knjizi autorice Kathleen Glasgow. Djevojka je u svojih malo godina doživjela više gubitaka nego što mnogi dožive kroz čitav život, a kako bi nekako obrisala patnju, sama sebe reže komadićem slomljenog stakla. To joj naizgled dosta pomaže, ali se iz toga i razvija čitava priča knjige. U trenutcima dok se reže, Charlie ne razmišlja o svom ocu, prijateljici koje više nema, a ni o mami koja uopće ne mari za nju. Svakim novim rezom čini se da Charlie dotiče dno, ali u isto vrijeme okreće svoj život prema novom putu koji bi joj trebao pomoći da nađe novi smisao života.
Autorica je odlično povezala odrasle i tinejdžerske likove
Likovi knjige puni su kaosa, ali spisateljica odlično kombinira odrasle i mlađe likove koji svaki na svoj način pronalaze novu sliku svog života. Knjiga je specifična po tome što vas 'ubode' u onaj dio svijesti u kojem ste trenutačno, a svaki put kada se čitatelju promijeni perspektiva, promijeni se i pogled na samu radnju knjige. Svakako preporuke, i nemojte odmah mrziti ni spisateljicu ni likove u knjizi.
