Hiperveze ili linkovi su poveznice koje se koriste u tekstovima kojima se pri čitanju teksta omogućuje trenutno prelaženje s jednog dokumenta i dijela informacija na drugi. U ubacivanju hiperveza bitno je da se linkovi sadržajno nastavljaju te da prate slijed.
Hipertekst se upisuje i izrađuje u programskom jeziku HTML - Hyper Text Markup Language ili u nekim sličnim inačicama. Za čitanje hiperteksta potrebni su programi i mrežni preglednici - Google Crome, Mozilla Firefox, Opera, Edge i ostali.
Uz pitanje što je hipertekst pojavljuje se i pojam hipermedij koji označava multimedijsko povezivanje grafike, zvuka, teksta i videa. Postoje statični i dinamični hipertekstovi - oni koji su unaprijed zadani i ne mijenjaju se za vrijeme rada, te oni koji se kontinuirano mijenjaju u interakciji s korisnikom.
Ova vrsta teksta je međusistemsko rješenje s raznih područja informacijskog procesiranja - baza podataka, pretraživanja informacija i računarskog procesiranja informacija. Za usporedbu, tradicionalni tekstovi tako koriste fusnote i reference. Prednost za čitatelja je što može odabrati želi li saznati dodatno o napisanoj temi ili ne, a zanimljivo je i da se on može objaviti u kojem god stanju autor misli da je prikladan - ne treba nužno biti potpuno gotov.
Povijest nove ere multimedije
Naziv hipertekst uveden je 1960-ih kako bi se označio nelinearno organiziran tekst → www. Prvo korištenje je bilo 1945. godine kada je Vannevar Bush napisao esej u Atlantic Monthly-u u kojem je ponudio rješenje koje je bilo spoj znanosti i tehnologije. Točnije, naveo je ideju nove metode za pohranu i pozivanje podataka. Osmislio je stroj naziva Memex koji je bio povezan s velikom arhivom mikrofilmova, tekstova, dokumenata i knjiga. Bit Memexa bio je pohranjivanje i pozivanje podataka na temelju asocijacija, slično načinu na koji ljudski mozak funkcionira.
Poanta hiperteksta nastala je iz potrebe da se riješi pitanje informacijskog preopterećenja i svih ideja koje su proizašle, a vežu se na teoriju da se prečesto koriste kopirani i postojeći radovi. Bitno je razlikovati sljedeće - što je hipertekst - sustav, a ne predmet, medij je i mora biti raznovrstan.
U hipertekstovima se nalazi velik skup podataka i tekstova čiji se sadržaj mijenja iz minute u minutu. Funkcija hipertekstualnog sustava je stvaranje boljih uvjeta kako bi se ideje bolje razvijale i razmjenjivale. Tekst koji se koristi ne smije biti isti i uniformiran već mora biti primjer heterogene mreže tekstova.
Glavni primjer korištenja je Wikipedia
Kako bi ideja hiperteksta i hipertekstualnosti imala smisla, bilo ju je potrebno negdje i primijeniti. To je zapravo novi medij koji omogućava veliku interaktivnost s korisnicima koji uređuju različite sadržaje. Tako je osmišljena Wikipedia kao velika baza koja je dostupna svima. Uz to je besplatna, aktualna i nekomercijalna, a ono najvažnije, broj novih članaka svakog dana raste. Danas postoji preko 200 jezičnih izdanja ove online enciklopedije od kojih je oko 100 aktivno.
Kako čitamo i kako treba pisati hipertekstualne tekstove
Uz sve svoje dobre strane, hipertekst se smatra korisnim prezentacijskim medijem te se kroz njega mogu prikazati različiti sadržaji - od edukativnih koji objašnjavaju neke pojave ili daju savjete, do onih kojima je namjena samo zabava. Poznati teoretičar Henri Lefebvre smatrao je kako će interaktivnost čitanja koja će se postići preko navigacije hiperteksta pomoći da čitatelji stvore bogate strukture znanja.
Bez obzira na to što je ova vrsta baze osmišljena upravo radi toga što ljudski mozak funkcionira povezivanjem preko asocijacija, rezultati su ubrzo pokazali drugačiju sliku. Istraživanje koje su proveli Mial i Dobson 2001. godine pokazalo je kako čitatelji koji klikaju na hiperveze koje se nalaze u tekstu puno slabije razumiju čitav tekst od onih koji su ju kliknuli na kraju pročitane cjeline ili odlomka. Također, što je veći broj hiperveza u tekstu, postoji šansa da će to nepovoljno utjecati na razumijevanje teksta i prisjećanje na druge asocijacije i činjenice.
Pri pisanju hiperteksta potrebno je da tekst ima što manje poveznica te da one koje se nalaze u tekstu budu potpuno smislene i strukturirane. Što je hipertekst sličniji normalnom tekstu, lakše će se razumjeti tekst i sve informacije u njemu.