Od posljednjih deset godina ni jedna nije bila dobra pčelarska godina, a zbog klimatskih promjena sve su češći slučajevi odumiranja pčelinjih zajednica, upozoravaju pčelari iz Moslavine u povodu 20. svibnja, Svjetskog dana pčela, izvještava HINA.
Kako bi se podigla svijest o značaju pčela i upozorilo na smanjenje njihova broja, 2017. godine Ujedinjeni narodi proglasili su 20. svibnja Svjetskim danom pčela. Inicijativu za to je pokrenula Slovenija, a datum je odabran u spomen na rođenje Antona Janše, oca modernog pčelarstva.
Svjetski dan pčela 2024. usredotočen je na temu "Pčela u suradnji s mladima", koja naglašava važnost uključivanja mladih u pčelarstvo i napore za očuvanje oprašivača, prepoznajući ih kao buduće upravitelje našeg okoliša.
Klimatske promjene utjecale su na ponašanje pčela, koje su zbunjene i nervozne zbog čestih i naglih promjena vremena, a probleme pčelarima zadaje i korištenje insekticida i herbicida u poljoprivrednoj proizvodnji.
Proteklih su godina izostale neke pčelinje paše, a ni ove godine nije bolje. Cvatnja nekih biljki počela je znatno prije nego obično, u Moslavini ove godine neće biti meda od bagrema jer su pčele pomiješale bagrem i ostale biljke u cvatu.
Koliko su pčele zaista važne za čovječanstvo?
Svijet kakav poznajemo ovisi o pčelama. Ne samo da bi naš planet postao besmisleno rasipanje prostora bez meda, već se najmanje trećina naše hrane izravno oslanja na pčele za oprašivanje.
Iako žitarice primarno oprašuje vjetar, većinu voća, orašastih plodova i povrća oprašuju pčele, a prema Greenpeaceu, 70 od 100 najboljih usjeva za ljudsku hranu – koji opskrbljuju oko 90 posto svjetske prehrane – oprašuju pčele.
Gotovo je nemoguće izmjeriti ili kvantificirati ogromnu važnost za svijet ovih čupavih, krilatih kukaca, ali to nije spriječilo ljude da pripišu novčanu vrijednost uslugama pčela poljoprivredi.
Procjenjuje se da pčele i drugi kukci oprašivači, poput osa, imaju globalnu ekonomsku vrijednost od oko 120 milijardi funti (140,22 milijardi eura), piše Independent.
Iako bi ljudi teoretski mogli preživjeti u kakvoj god pustoši bio svijet bez pčela, naša bi prehrana bila ozbiljno ograničena. Osim kroničnog nedostatka ukusnog meda, voće bi uvelike nestalo s naših stabala, a supermarketi bi imali otprilike polovinu količine vrsta povrća koje trenutno imaju.
Mrkve, jabuke, dinje, luk, limun i brazilski orasi postali bi zaboravljena roba iz luksuznog prošlog doba.
Vrlo brzo bismo osjetili posljedice
U roku od samo tri mjeseca od izumiranja posljednje pčele, proizvođači bi se suočili s rekordno niskim prinosima. U gradovima bi trgovci mješovitom robom pokušavali objasniti potrošačima zašto su se cijene maslaca od badema utrostručile.
U roku od šest mjeseci, mnogi farmeri – posebno mali proizvođači – vjerojatno bi se suočili s teškim odlukama o pretvaranju svojih polja u pšenična. Do kraja prve godine, imali bismo vrlo bljutavu i dosadnu prehranu.
Iako to ne bi bio kraj čovječanstva, znanstvenici ističu da bi bilo mudro razmisliti malo o lancu događaja koji bi nas doveo do ove točke — i postoji li neki način da se to izbjegne.
"Nestanu li pčele s planeta Zemlje, čovjeku kao vrsti ostaju još oko četiri godine života", poznata je izjava Alberta Einsteina. Pad populacije pčela u posljednje vrijeme sve više zabrinjava, broj oprašivača, pa tako i pčela, u Europi je u posljednjih 30 godina smanjen za tri četvrtine,
POGLEDAJTE VIDEO: Hoće li domaće postati luksuz?
Što ljudi mogu učiniti da izbjegnu katastrofu?
U svijetu i kod nas bilježi se znatno opadanje brojnosti pčelinjih zajednica, najviše kod divljih pčela i leptira. Prema europskoj Crvenoj listi ugroženih životinja jedna od deset vrsta pčela i leptira je pred izumiranjem.
Najugroženiji su bumbari kod kojih na svake četiri vrste dolazi jedna vrsta koja je pred izumiranjem, dok je i kod ostalih oprašivača zabilježeno smanjenje populacija i brojnost vrsta.
Glavni razlozi smanjenja broja pčela su nekontrolirana upotreba pesticida, nedostatak cvijeća i deforestacija (krčenje šuma). Brojni aktivisti stoga zahtijevaju zabranu upotrebe pesticida, korištenje prirodne alternative i praćenje zdravlja i opstanka pčela.
Kako bismo zaštitili pčele i oprašivače, treba održavati i obnavljati njihova staništa u poljoprivrednim i urbanim sredinama te promicati biološku kontrolu štetnika i smanjiti korištenja pesticida.
Preporuča se i sadnja medonosnog cvijeća i biljaka, sve se više u gradovima umjesto košnje parkova i zelenih površina na njima sadi poljsko cvijeće, a prirodu pušta da bude priroda.
Iskustva pokazuju da su se pčele vratile na cvjetne površine, a gradovi smanjili troškove košnje zelenih površina.
