Sretan vam Dan žena. U slučaju da vam ga nitko nije čestitao. Mame, bake, supruge, kćeri, unuke, prijateljice, kolegice... Sretan vam naš dan. Danas ćete možda dobiti cvijeće od svojih partnera ili partnerica, možda neku čokoladu od svoje djece i da, lijepo je dobiti neki mali znak pažnje no on ni približno ne može pokazati zahvalnost i ljubav onih koji vam ga daju. Ovo nije čestitka u stilu 'Hvala ti mama za sve', ovo je čestitka i poziv od jedne žene svim ženama - danas je naš dan, možda bismo mogle stvari malo okrenuti na bolje.
Budite nježne jedna prema drugoj
Žene su komlicirana, a u isto vrijeme toliko jednostavna bića. Sve nekako imamo iste snove, nadanja, strahove i osjećaje. Mislimo kako smo same u svojim razmišljanjima i osjećajima, ali istina je da što mislite da je nešto privatnije (strah od samoće, stidljivost u društvu, nezadovoljstvo vlastitim tijelom), zapravo je univerzalno. Sve to prolazimo. Same ili uz savjet frendice, ali sve smo u ovome iste.
'Što misliš, sviđam li mu se?', 'Izgledam li debelo u ovoj haljinici?', 'Bojim se mraka i samoće', zvuči li poznato? Ono što zaboravljamo reći jedna drugoj, a možda bismo si trebale govoriti svaki dan, je nešto lijepo i pozitivno poput 'danas ti frizura izgleda sjajno' ili 'Hvala ti na savjetu, puno si mi pomogla'. Mogle bismo početi vježbati baš danas, na Dan žena i slaviti jedna drugu umjesto da čekamo cvijeće ili bombonjeru.
Što nas koči?
Razmišljajući o ženama kroz povijest, borbama kroz koje smo prolazile, kraljicama i princezama, ali i o današnjem stanju društva (koje je i dalje takvo kakvo je), nameće mi se stalno jedna misao. Misao da ono što nas koči jesmo zapravo mi same. Način na koji se ponašamo jedna prema drugoj, spremnost da si zabijemo nož u leđa i 'gurnemo se pod autobus' zbog nekih sitnih nesporazumaili svađa koče nas da budemo ujedinjene. Da dignemo svoj glas koji bi bio jedan, ali glas mnogih. Svjedočimo pokretima Time's Up i MeToo kada žene konačno progovaraju kroz što su prošle ili prolaze u životu - kako su gledane kao seksualni objekti, iskorištene zbog ambicioznosti i želje za uspjehom. Ovi su pokreti veliki korak žena da pronađu snagu u svom glasu.
Mi smo te koje možemo i moramo stati na kraj ljubomori, potrebi da budemo najljepše i najpametnije - uvijek će doći netko ljepši i nadareniji, zašto bi to bila loša stvar? Umjesto da si podmičemo nogu, mogle bismo si pružiti ruku. Napisati tu poruku curi frajera koji je vara, ispričati se za nepravdu koju smo nanijele jedna drugoj, podijeliti svoja iskustva, otvoreno reći što nas muči i međusobno se potaknuti na bolje - bolje ponašanje, bolje opraštanje i bolje sutra.
Nema toga što ne možemo
Zašto Dan žena ne bismo pretvorile u godinu žena? Nastaviti ono što su pokreti MeToo i Time's Up već pokrenuli? Jer vrijeme je zaista došlo. Kao velika obožavateljica Zvjezdanih ratova moram se referirati na onu - Mi smo otpor. Sve nam je u rukama, samo malo više nježnosti prema samima sebi i jedna prema drugoj i možemo svijet učiniti puno boljim mjestom. Ne buditi se svaki dan u očaju jer ne vidimo izlaz iz sivila, ne poštuje nas se na poslu ili zlostavljanja koje trpimo. Vrijeme je isteklo. Mi smo otpor. Hajdemo zasaditi to cvijeće lijepih riječi i djela i svijet obojati u ženske boje. Snažne, bogate, duboke i pozitivne. Sretan vam Dan žena. Let's make this one count.
