Dok Zemlja kruži oko Sunca, prolazi kroz prašinu i krhotine koje su za sobom ostavili kometi i asteroidi. Ta krhotina rađa kišu meteora što može biti jedan od najnevjerojatnijih spektakla prirode.
Većina meteorskih kiša je predvidljiva, ponavljaju se svake godine kada Zemlja prijeđe određeni trag krhotina.
Međutim, Zemlja povremeno prolazi kroz posebno usku, gustu nakupinu krhotina. To rezultira meteorskom olujom, koja svakog sata šalje tisuće zvijezda padalica koje lete nebom.
Meteorska oluja u Americi
Manji pljusak nazvan Tau Herculids mogao bi sljedećeg tjedna stvoriti meteorsku oluju za promatrače u Americi. No, dok neke web stranice obećavaju "najmoćniju meteorsku oluju ikad", astronomi su malo oprezniji.
Komet SW3
Priča počinje s kometom zvanim 73P/Schwassmann-Wachmann 3 (skraćeno komet SW3). Prvi put uočen 1930. godine, odgovoran je za slabu kišu meteora zvanu Tau Herculids, za koju se danas čini da zrači iz točke oko deset stupnjeva od sjajne zvijezde Arcturus.
1995. godine komet SW3 je iznenada i neočekivano zasvijetlio. Tijekom nekoliko mjeseci primijećeni su brojni ispadi. Komet se katastrofalno razdijelio, ispuštajući ogromne količine prašine, plina i krhotina.
Do 2006. (dvije orbite kasnije), komet SW3 se dodatno raspao, na nekoliko svijetlih fragmenata popraćenih mnogo manjim komadima.
Hoće li se Zemlja sudariti?
Ove godine će Zemlja prijeći orbitu kometa SW3 krajem svibnja. Detaljno računalno modeliranje sugerira da su se krhotine širile duž orbite kometa poput ogromnih tankih ticala u svemiru.
Je li se krhotina proširila dovoljno daleko da naiđe na Zemlju? Ovisi o tome koliko je krhotina izbačeno 1995. i koliko je brzo ta krhotina izbačena prema van dok se komet raspao, ali komadići prašine i krhotina su tako mali da ih ne možemo vidjeti dok ne naletimo na njih. Dakle, kako možemo dobiti uvid u ono što bi se moglo dogoditi sljedeći tjedan? Može li se povijest ponoviti? Naše trenutno razumijevanje kiše meteora počelo je prije 150 godina s događajem koji je prilično sličan priči SW3. Komet nazvan komet 3D/Biela otkriven je 1772. Bio je to kratkoperiodični komet, poput SW3, koji se vraćao svakih 6.6 godina.
1846. godine komet se počeo čudno ponašati. Promatrači su vidjeli da mu se glava rascijepila na dva dijela, a neki su opisali da je "svod kometne materije" bio između dijelova. Prilikom sljedećeg povratka kometa, 1852., dva su se fragmenta jasno razdvojila i oba su nepredvidivo fluktuirala u svjetlini. Komet više nikad nije viđen. No, krajem studenog 1872., neočekivana meteorska oluja krasila je sjeverno nebo, zapanjujući promatrače s brzinama većim od 3000 meteora na sat. Oluja meteora dogodila se kada je Zemlja prešla 3D/Bielinu orbitu: to je bilo mjesto gdje je komet trebao biti dva mjeseca ranije. Druga oluja, slabija od prve, dogodila se 1885. godine, kada je Zemlja još jednom naišla na ostatke kometa. 3D/Biela se raspao, ali dvije velike meteorske oluje koje je proizvela poslužile su za prikladno buđenje.
Što ovo znači za Tau Herculide?
Glavna razlika između događaja iz 1872. i ovogodišnjih Tau Herculida svodi se na vrijeme prelaska Zemlje preko orbita kometa. 1872. godine Zemlja je prešla Bielinu orbitu nekoliko mjeseci nakon što je komet trebao doći, prolazeći kroz materijal koji je zaostajao za mjestom gdje bi komet trebao biti. Nasuprot tome, susret između Zemlje i toka krhotina SW3 sljedećeg tjedna događa se nekoliko mjeseci prije nego što komet treba doći do točke prijelaza. Dakle, krhotine se moraju raširiti ispred kometa da bi se dogodila meteorska oluja.
Jesu li se krhotine mogle proširiti dovoljno daleko da naiđu na Zemlju? Neki modeli sugeriraju da ćemo vidjeti jak prikaz pod tušem, drugi sugeriraju da će krhotine pasti samo na kratko.
Ne brojite meteore prije nego što zabljesnu
Što god se dogodilo, opažanja pljuska idućeg tjedna uvelike će poboljšati naše razumijevanje o tome kako se događaju fragmentacije kometa. Izračuni pokazuju da će Zemlja prijeći orbitu SW3 oko 15 sati, 31. svibnja (AEST). Ako krhotine dosežu dovoljno naprijed da ih Zemlja može susresti, tada je vjerojatan izljev Tau Herculida, ali će trajati samo sat ili dva.
Iz Australije će predstava (ako je postoji) biti gotova prije nego što mrak dovoljno padne da se vidi što se događa. Vjerojatnije je da će vidjeti umjeren prikaz meteora koji se sporo kreću, nego ogromnu oluju. Ovo bi bio sjajan rezultat, ali bi mogao biti malo razočaravajući. Međutim, postoji šansa da bi kiša mogla pokazati uistinu spektakularan prikaz. Također postoji mala šansa da će neka aktivnost trajati dulje nego što se očekivalo ili će čak doći malo kasnije. Čak i ako ste u Australiji, vrijedi ju pogledati 31. svibnja navečer.
Tijekom ranog jutra 31. svibnja, oko 4 sata ujutro (AEST), Zemlja će prijeći krhotine iz prolaska kometa oko Sunca iz 1892. godine. Kasnije te večeri, oko 20 sati, 31. svibnja (AEST), Zemlja će prijeći krhotine koje je ostavio komet 1897. godine, piše sciencealert.
