Neki ga prikazuju kao mladića, neki kao starca. Neki kažu da je napisao mnoge spise, neki da nije ništa. No tradicionalno se slavi na današnji dan, 27. prosinca, i kao apostol i kao evanđelist sv. Ivan.
Ivan je ime koje i danas nosi velik broj ljudi. Kod nas i u prošlosti i u sadašnjosti spada među najčešća hrvatska imena. Ivana, Iva, Ivka, Ikica, Ivica, Ivo, Ive, Ićo, Ico, Iko, Ika – i još neki drugi oblici – izvedenice su imena Ivan, a mnogi od njih baš danas slave imendan.
Ivan mu je ime (Lk,1,63)
Ovisi i o tome koji kalendar gledamo, no i u najopćenitijem se ime Ivan nalazi više od dvadeset puta. Dakako, ne odnosi se uvijek na istog Ivana. Mnogi su blaženici i sveci nosili to ime. Ipak, najčešći su zaštitnici Ivan Krstitelj te Ivan apostol i evanđelist čiji se spomendan danas obilježava. Ime Ivan nosila su čak dvadeset i trojica papa, od kojih su Ivan I. i Ivan XXIII. proglašeni svetima. Ime Ivan javlja se još i kod blaženog Ivana Pavla I. te svetog Ivana Pavla II. Oni su kombinirali imena Ivana XXIII., koji je sazvao II. vatikanski sabor, i Pavla VI., koji ga je dovršio. I među papama je Ivan najčešće ime.
Ivanje, blagdan sv. Ivana apostola i evanđelista, slavi se danas, drugog dana po Božiću. Odabirom blagdana toliko blizu danu Isusova Porođenja iskazuje se bliskost Isusa s Ivanom, višekratno istaknuta u Bibliji. Ivanjdan ili Ivandan – rođenje Ivana Krstitelja – obilježava se gotovo točno pola godine prije Božića, 24. lipnja. O tom Ljetnom Ivanu drugom zgodom, a danas o Zimskom.
Život Ivana apostola
Nisu svi izvori Ivanovog životopisa pouzdani, no priča je bogata pojedinostima. Ivan (hebr. Johanan, Gospodin je milostiv) rođen je oko 5. godine nove ere. Rodni mu je grad bila onodobna Batsaida. Naselje je prema predaji bilo veliko, no arheološka nalazišta na tom području, sjeverno od Galilejskog jezera ili mora – u koje se na sjeveru ulijeva rijeka Jordan, a na jugu iz njega izlazi – nalaze dva manja naselja, Et-Tell i El-Araj. Moguće je da su jedni nalazi ostaci lučkog, a drugi kopnenog središta Batsaide.
Od svih Isusovih učenika Ivan je bio najmlađi, najdugovječniji i jedini je umro prirodnom, a ne mučeničkom smrću. Preminuo je u maloazijskom gradu Efezu na prijelazu prvog u drugo stoljeće.
Iz evanđelja je poznata i Ivanova obitelj. Otac mu je bio Zebedej, a brat Jakov također je bio apostol. Majka mu je bila sv. Saloma, možda rođakinja Isusove majke Marije. Ivan je bio ribar, vjerojatno u obiteljskom ribolovnom gospodarstvu s kojim su surađivala druga dvojica braće apostola, Andrija i Šimun koji je poslije prozvan Petrom. Iako je Andriju Isus prvog pozvao kao apostola, preostala su trojica – Petar, Jakov i Ivan – činila poseban trio koji je uvijek bio uz Isusa u najvažnijim trenucima njegovog javnog djelovanja i osame – bili su s Učiteljem kad je ozdravio Petrovu punicu, uskrisio Jairovu kćer, pri njegovu preobraženju i getsemanskoj molitvi prije uhićenja. Jakov i Ivan u Bibliji se nazivaju i sinovi Zebedejevi, a Isus ih je prozvao Boanerges – sinovi groma (Gromovići) zbog snage i siline njihova djelovanja i svjedočenja.
Ivan je jedini od apostola ostao s Marijom pod Isusovim križem. Gospodin mu je tada povjerio brigu o njoj. Ivan je s Petrom pratio Isusa kad su ga uhitili i sudili mu. Isto tako, na vijest Marije Magdalene o otvorenom grobu, Ivan s Petrom pohiti prema grobu i prvi stiže do njega. No prvi je ipak ušao Petar.
Prema biblijskim tekstovima, Ivan je onaj učenik kojeg je Učitelj najviše volio. Ivan je na Posljednjoj večeri počivao naslanjajući glavu na Isusove grudi. I nakon uskrsnuća Ivanova je uloga važna. Pavao ga, uz Petra i Jakova, uvrštava među stupove Jeruzalemske crkve. Ističe se Ivanovo djelovanje u širenju Radosne vijesti. Ukratko, Ivan je bio jedan od najistaknutijih među apostolima.
Spisi Ivanovi: Evanđelje, tri poslanice i Otkrivenje
Od svih opisa Isusova života i djelovanja, Ivanovo je Evanđelje jedno od četiri onih koja su uvrštena u kanon Novog zavjeta. Četvorici je evanđelista u 2. stoljeću sv. Irinej pridao simboli prema četirima bićima iz Ezekijelove knjige koja se spominju i u Otkrivenju (Apokalipsa), spisu kojem je autor također Ivan: Matejev je simbol anđeo ili mladić, Markov lav, Lukin vol ili junac, a Ivanov orao. Ti simboli proizlaze iz stila kojim je svaki evanđelist napisao svoje evanđelje. Kronološku priču priča Matej, s ljudskim likom. Opis djelatnog vodstva s likom lava iznosi Marko. Svećenički red i žrtvu simbolizira Lukin junac. Ivanov orao prikazuje stalnost skrbi Duha Svetoga koji lebdi nad Crkvom.
Posebnost mara kojim Ivan povezuje prošla, sadašnja i buduća vremena očituje se i u pomno sročenoj prvoj rečenici njegova Evanđelja. Ἐν ἀρχῇ ἦν ὁ Λόγος, καὶ ὁ Λόγος ἦν πρὸς τὸν θεόν, καὶ θεὸς ἦν ὁ Λόγος (grč.) – U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše s Bogom, i Riječ bijaše Bog. Ta je rečenica podudarna s početkom Biblije, prvim retkom Postanka: Bereshit Bara Elohim Et Ha-Shamaim V-Et Ha-Aretz (hebr.) – U početku stvori Bog nebo i zemlju.
I preostalih 879 stihova Evanđelja po Ivanu u svojih 15.416 riječi profinjenim stilom izlaže istančana teološka značenja. Zbog toga je steklo epitet Duhovnoga Evanđelja. Ivan obične riječi upotrebljava s jasnim značenjem koje nosi poruku. Svjedočanstvo je stalno Učiteljeva pobjeda u sukobu sa Zlim; Čas – uvijek Isusova smrt; Slava je povazdan uskrsnuće… Ivan voli glagole voljeti i ljubiti, a Ljubav je uvijek vjera i Krist.
"Cvijet su cijelog Svetoga pisma Evanđelja, a cvijet Evanđelja je Evanđelje koje nam je prenio Ivan, kojeg duboko i skriveno značenje ne može ni jedan čovjek potpuno pojmiti", ocjenjuje sv. Origen. Uz Evanđelje, napisao je Ivan i tri poslanice od kojih je prva duboka rasprava o vjeri i ljubavi, a preostale su dvije veoma kratka pisma. Sasvim je poseban treći Ivanov spis, Otkrivenje ili Apokalipsa.
Legende o Ivanovu životu
Ivan je prvo vrijeme nakon događaja s Isusom s ostalim apostolima djelovao u Jeruzalemu. Dva su razloga njegovog odlaska odande. Jedan je bio stalni sukob sa židovskim pismoznancima, a drugi – širenje kršćanstva. Dakako, već u prvom stoljeću počinju i rimski progoni kršćana udruženi s progonima židovskog kralja Heroda Agripe. Prema predaji, nakon Uznesenja Marijina, Ivan je otišao u Efez.
Legenda, koju prenosi i Tertulijan, kaže da je u vrijeme žestokih progona kršćana pod rimskim carem Domicijanom Ivan uhićen i odveden u Rim. Nastavak priče ima dvije inačice. Prema jednoj, u Rimu su ga kod Latinskih vrata uronili u kotao vrelog ulja iz kojeg je izašao neozlijeđen. Prema drugoj verziji, uspio se spasiti od uranjanja. Tada je protjeran iz Rima. Navodno je kratko boravio na otoku Patmosu gdje je napisao Apokalipsu.
Kad se vratio u Efez, navodno su mu efeški zlatari – a proizvodili su i prodavali zavjetne darove za grčku božicu Artemidu koja se tamo štovala – dali da popije otrovano vino. No Ivan je nad čašom načinio znak križa, a iz kaleža je ispuzala zmija: tako je piće očistio od otrova. Pripisuju mu se mnoga ozdravljenja, uskrisenja i druga čudesa.
Zanimljivo je da Ivana zapadna tradicija uvijek prikazuje kao mladog apostola dječačkog izgleda, a u istočnoj se ikonografiji javlja kao starac duge snježnobijele brade, obično bez kose. Ni jezične i književne analize tekstova koji mu se pripisuju ne tvrde jednoznačno ni da je baš Ivan autor, ni da je sve tekstove napisao isti pisac. No u predaji je on upamćen i na današnji se dan slavi kao sv. Ivan evanđelist i apostol, učenik kojeg je Isus najviše ljubio.
POGLEDAJTE VIDEO Djedovi Božićnjaci pronašli zamjenu za sobove: Blagdanska bajka u Veneciji
