Severina je prošli tjedan održala koncert u Brčkom u Bosni i Hercegovini, a na sceni se pojavila u sivoj trenirci. Pjevačica i njena ekipa imali su pripremljene trenirke u plavoj i žutoj boji kao simbol podrške Ukrajini, a kako je sama rekla ujedno i bojama BiH, međutim organizatori joj nisu dozvolili nastup u toj odjeći. Severina je na Trgu mladih nastupila povodom 22. godišnjice distrikta Brčko u organizaciji Vlade Brčko distrikta, piše Slobodna Dalmacija.
“Konačno jednom mogu potvrditi da su neke glasine o meni točne. Tako mi Alije Sirotanovića, priznajem da sam u Brčkom nastupala u trenirci neutralnih boja (i po nekima uvrijedila publiku), a razlog tome je upravo to da ne uvrijedim odjećom dio publike. Po mišljenju lokalnih političara distrikta. Dakle, cijelom bendu dala sam baš za nastup u Brčkom sašiti trenirke u bojama BiH i ukrajinske zastave. Politička vrhuška distrikta toliko se prepala da je pritom zaboravila da je i zastava njihove države istih boja kao i napadnute Ukrajine. Pa je bilo BIH – ne BIH. I završilo je ne bih! I jedino što sam imala za presvući bila je putna trenirka. Da je sve što vam kažem točno, potvrđuje priložena fotografija iz šatora. U svakom slučaju, isprika publici… Slava Ukrajini! Živjela nam i Bosna i Hercegovina i svi ljudi dobre volje u njoj“, objavila je Severina na svojoj službenoj Facebook stranici.
Brčki distrikt inače kao svoju lokalnu zastavu rabi državnu bosanskohercegovačku - onu istu čije bi boje, navodno, vrijeđale brčku publiku.
Zanimljiva je činjenica da su ukrajinska državna i dalmatinska zemaljska zastava gotovo identične, no nemaju zajedničko porijeklo iz doba kada su Bijeli Hrvati živjeli u sastavu Kijevske Rusi. Svoj oblik su dobile prije nešto više od 200 godina.
Najstarija zasvjedočena ukrajinska modro-žuta zastava datira s prijelaza iz XVIII u XIX stoljeće. Razvila ju je Crnomorska kozačka sič koju su Zaporoški kozaci formirali potkraj XVIII. stoljeća na prostoru što ga je Rusko Carstvo otelo krimskim Tatarima (izloženima dugome etničkom "čišćenju" koje je kompletirao Staljin). Za tu zastavu Zaporošci su koristili heraldičke boje nekadašnjega Galičko-Volinjskog Kraljevstva (XIII-XIV stoljeće).
Mletačke boje
Dalmatinsku zastavu konstruirale su habsburške vlasti 1802. godine. Konstruirana je po istoj logici kojom se ravnala tadašnja veksilologija: formirati boje zastava u skladu s heraldičkim bojama u grbu. Dok je nominalna Kraljevina Dalmacija bila dominij Mletačke Republike, korištena je isključivo zastava te Prejasne Republike (sada je koristi talijanska Oblast Veneto), a i dalmatinski grb preinačen je u mletačkim bojama: umjesto modroga polje je bilo purpurno crveno.
Preuzevši Dalmaciju 1797., Austrija je grbu vratila izvorni anžuvinski kolorit koji znamo i danas. "Ubijen" je 1918, "uskrsnuo" je prvo u amblemu Dalmacijavina, a onda kao ornament na sadašnjem grbu Republike Hrvatske: tri zlatne okrunjene lavlje glave okrenute frontalno gledatelju na plavetnom polju (štitu). Lava koji glavu okreće frontalno heraldika naziva leopardom.
Obično se zaboravlja da je od 1342 sve do 1526 to bio hrvatski grb i isključivi grbovni predstavnik neke hrvatske zemlje na službenim amblemima (pečatima i novcima) ugarskih i hrvatskih suverena. Bio je dio kraljevskog grba anžuvinskoga ugarskog kralja Lajosa I (koga su Hrvati po latinskome prekrstili u Ludovika). U njega je podloga bila crvena, ali već u kralja Korvina njegove su boje anžuvinske (ne plavetna, nego modra). I kotromanićki bosanski grb je po heraldičkom porijeklu anžuvinski, ali zašto bi to znali u Brčkome?
Dubrovniku je kralj Lajos (Ludovik) I potvrdio 1358 već postojeći grb: osam naizmjeničnih crvenih i srebrnih vodoravnih greda; kasnije su grede bile crvene i modre.
"Šahovnica" – naizmjenična purpurna (crvena) i srebrna (bijela) kvadratna polja – zasvjedočena je freskom 1495 na kući u Innsbrucku (16 polja), a značaj državnog grba dobiva na pečatu na Cetinskom saboru 1527 (64 polja).
Raskidanje tradicije
Austrija je 1802. godine skrojila dalmatinsku zemaljsku zastavu, po veksikološkim načelima iz kasnoga srednjeg vijeka oslonjenima na heraldiku, dakle na grb: boja podloge (štita) u gornje polje, boja figure u donje polje. Habsburške zemaljske zastave bile su bez figura. Grb se na tim zastavama pojavljivao samo u prigodama kada su prezentirane kao kraljevske.
Usput, habsburško zapadnoukrajinsko Kraljevstvo Galicije i Lodomerije (zvano i: Austrijska Poljska) imalo je na zastavi poljske boje: purpurnu (crvenu) i srebrnu (bijelu). Pa su zemaljske zastave Austrijske Poljske, Češke, odnosno (banske) Hrvatske bile identične. Kraljevina Slavonija je imala i zastavu kao i grb (s pet greda: modrom, bijelom, crvenom, bijelom, modrom), bez figure (naime zlatne šestokrake s gornjega modrog polja i kune s crvenoga), ili pak samo modro-bijelu (1852-1860).
Za Habsburške dinastije, koja je Dalmacijom vladala 1797-1918 (s jednim prekidom), dalmatinski grb je korišten sâm za Kraljevinu Dalmaciju, a bio je i u gornjemu lijevom polju (heraldički: desnome, gledano sa strane onoga tko nosi štit, formalno: glavnome ako nema centralnog polja) grba Trojedne Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije (u čijem sastavu Dalmacija faktički nije bila).
Nacionalna zastava Hrvatske, crveno-bijelo-modra, sastavljena je 1848. samo od boja Hrvatske i Slavonije. U njezin centar je 1991. apliciran grb Republike Hrvatske (štit s hrvatskom šahovnicom, te "kruna" s petorim historijskim grbovima, gdje su dubrovački i dalmatinski zajedno s istarskim i slavonskim, te "ilirska", a zapravo poljska i ukrajinska leljiva, s banskog banderija 1848). Ukrajinska zastava se od dalmatinske dugo razlikovala po tome što je gornje polje bilo plavetno. Dmytro Malakov je 2013. inzistirao da bi ono i dalje moralo biti nebeski plavo, jer je u ukrajinskome grbu zlatni (žuti) trozub iz pečata Vladimira Kijevskoga u plavom polju. Ukrajinsko heraldičko društvo je odvratilo da se pravila heraldike ne primjenjuju na zastave. To jest sve češći slučaj, koji raskida tradiciju.
