Tijekom pandemije koronavirusa život ljudi kao da je u jednom trenutku stao te su se naše navike morale promijeniti. Neki su sigurno promijenili i seksualne navike s obzirom na to da je fizička distanca jedna od propisanih mjera, a upoznavanje novih ljudi te rukovanje pritom počelo se gledati kao nešto nepoželjno i čudno.
Dok nam s televizijskih ekrana govore "smanjite kontakte!", nemoguće se ne zapitati jesu li u uvjetima ograničenih socijalnih komunikacija bolje prošli ljudi u vezama ili samci. O seksualnom ponašanju ljudi u današnjem trenutku Novi list razgovarao je s profesorom Aleksandrom Štulhoferom, predstojnikom Katedre za seksologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta.
Seksualnost i pandemija
Štulhofer je upitan s kakvim se konkretnim problemima i iskustvima susreće kod svojih klijenata kao seksolog i terapeut u kontekstu Covida-19 te promjene koju je pandemija unijela u seksualnost.
25.03.2016., Zagreb - Aleksandar Stulhofer, profesor sociologije. Photo: Davor Visnjic/PIXSELL
"Iskustva bilo koje osobe koja se bavi savjetodavnim ili terapeutskim radom ne mogu reprezentirati situaciju u kojoj živimo. Velika većina mojih novih klijenata nije došla sa seksualnim problemom. Pandemijska situacija naprosto je intenzivirala njihove ranije dvojbe, odnosno nezadovoljstvo određenim aspektima života. Život koji se sveo na boravak unutar četiri zida s jedne, te nikad veća vezanost uz nove komunikacijske tehnologije s druge strane, rezultirali bi odlukom da je vrijeme da nešto učine za sebe. Izvanredne okolnosti nisu nužno idealan trenutak za rad na sebi, no jednako tako nisu ni najgori trenutak za ispitivanje terena, odnosno oprezan početak", rekao je Štulhofer za Novi list.
Samcima je najteže tijekom pandemije?
Odgovarajući na pitanje što je pozadina pozitivnih, odnosno negativnih iskustava, profesor veli da još čeka empirijske podatke, no da pretpostavlja da je posrijedi kvaliteta veze - kako u emocionalnom, tako i u erotskom smislu. Kaže da je u pitanju ono što primarno određuje seksualnost para tijekom pandemije.
"Parovi koje obilježava emocionalna bliskost, međusobna briga i privlačnost lakše izlaze na kraj sa stresnim životnim epizodama od parova koji su u tome deficitarni. Kada je pak riječ o samcima, njima je vjerojatno bilo najteže. Ponavljam, treba imati na umu da ćemo jasniju predodžbu o svemu tome vjerojatno imati tek za godinu dana, kada istraživanja koja se trenutno provode budu objavljena.
Jedno od tih je i istraživanje koje smo proveli sa skupinom europskih kolega, u sedam zemalja EU-a i Turskoj. U fokusu rada koji je trenutno u postupku recenzije, promjene su u seksualnoj motivaciji muškaraca i žena koji su tijekom prve pandemijske faze, u proljeće 2020., bili u stabilnoj vezi. Koliko je situacija iz proljeća i dalje relevantna, pitanje je na koje nemam odgovor. Znanost ne izlazi lako na kraj s pokretnim metama. Do trenutka u kojem napokon možemo nešto tvrditi, svijet se već promijenio", kaže Štulhofer.
Monogamija i Covid-19
Pandemija je donijela i razmišljanje o monogamiji. Profesor je upitan smatra li on da je monogamija u skladu s ljudskom naravi.
Prilično je nezahvalno spekulirati o ljudskoj naravi, osobito ako se bavite istraživanjem ljudskog ponašanja. Slika koju prezentiraju mnogobrojna seksološka istraživanja govori o tome da smo najčešće serijski monogamni, odnosno da tijekom života imamo različite partnere, no obično u nizu, a ne paralelno. Naravno, pitanje je koliko iskreno ljudi odgovaraju na pitanje o tome jesu li 'prevarili' partnera.
Istraživanja primata sugeriraju da smo negdje između ekstremno poligamnih i primarno monogamnih najbližih rođaka. Naravno, ako netko ne vjeruje u teoriju evolucije ili pak misli da se odnosi na sav drugi živi svijet osim nas, slobodan je i dalje misliti što god želi", rekao je Aleksandar Štulhofer za Novi list.
