Nedavno istrazivanje americkog Nacionalnog ureda za gospodarska istrazivanja (NBER) pokazalo je da prvorodena djeca postizu bolje skolske rezultate od njihove mlade brace i sestara. Vec je prije dokazano da prvorodena djeca statisticki imaju bolje rezultate na IQ testovima, rjede zloupotrebljavaju droge i rjede zatrudne jos u srednjoj skoli.
Postoje brojne teorije koje pokusavaju objasniti tu cinjenicu. Tako Derek Thompson u The Atlanticu izmedu ostalog tvrdi da naknadno rodena djeca dobiju smanjena 'genetska poboljsanja'.
Drugi tvrde da prvorodeni dobiju svu, nepodjeljenu paznju roditelja sto jace stimulira njihov mozak i opci razvoj. Dolaskom drugog, pa onda i treceg djeteta roditelji ne samo da moraju dijeliti svoju paznju na vise djece, vec dolazi i do zamora u odgoju. A zamor u odgoju rezultira i popustanjem discipline. Ako dijete nije prikladno sankcionirano zbog recimo losih rezultata u skoli, ono nece imati ni razloga popraviti se. Starija djeca cesto se bune kako su roditelji bili puno strozi prema njima nego sto su njihovoj mladoj braci i sestrama, iako bi im dugorocno trebali biti zahvalni na tome.
Jedno od zanimljivijih objasnjenja zasto starija djeca prolaze u skoli bolje od mlade je to da starija djeca imaju priliku poducavati mladu. A ako mozes uciti druge, onda i lakse prepoznas vrijednost znanja.
Ipak, nije sve tako crno ni za mladu djecu. Istrazivanja su pokazala da su 'srednja' djeca vise diplomatska, fleksibilna, prirodni posrednici, dobri u meduljudskim odnosima i prirodni komunikatori, dok su ljudi koji su bili najmlade dijete u obitelji cesto uporni i sarmantni, zbog potrebe u djetinjstvu da skrenu paznju na sebe.
Jasno, sve gorenavedeno su statisticke generalizacije, tek jedan od niza faktora koji utjecu na rast i razvoj svake osobe.
